Prema svemu prikazanom u radu može se zaključiti da u novije doba iznimno raste broj razvedenih brakova, dok se broj sklopljenih brakova smanjuje. U devedesetim godina najmanji broj razvedenih brakova bio je 1996. godine, kada je iznosio 3.612, dok je svoj maksimum dosegao 1991. godine kada je iznosio 4.877 razvedenih brakova. Takav podatak može se povezati s Domovinskim ratom i brojnim demografskim promjenama. Nadalje, 2000. godina nakon izglednog oporavka od 1996. do 1999., donosi ponovni rast broja razvedenih brakova iznad 4.000 . Kao razlog takvim kretanjima mogu se navesti demografske promjene koje su se dogodile proteklih desetljeća. Sve je više obitelji s jednim roditeljem, a struktura kućanstava postala je raznolika. Iako je Hrvatska zemlja u kojoj se brak smatra relativno stabilnim, a stopa divorcijaliteta je niska u odnosu na druge zemlje, porazna je činjenica da broj razvoda raste, te da prosječno trajanje braka pada. U 2012. godini bilo je 20.323 sklopljenih te 5.659 razvedenih brakova, što je u prosjeku 278 razvedenih brakova na tisuću sklopljenih. Takav podatak dovodi do zaključka da se u prosjeku rastajalo između svakog trećeg i četvrtog braka. U 2013. godini pokazatelji su još nepovoljniji; broj razvoda je rekordno visok, dok je broj sklopljenih brakova rekordno nizak. Od ukupnog broja razvedenih, Grad Zagreb prednjači prema broju razvedenih, a slijedi ga Primorsko-goranska županija koja je na drugom mjestu zamijenila Osječko-baranjsku županiju iz 2012. godine. Najmanje razvedenih u svim promatranim godinama bilo je u Ličko-senjskoj županiji, međutim, to je područje s najmanjim brojem stanovnika stoga nije relevantno za usporedbu.