Ovim radom obuhvaćeno je stanovništvo Hrvatske od samih početaka bilježenja njegova kretanja do današnjih dana. Zanimljivo je da se već i u 19.-om stoljeću moglo pretpostaviti gdje će više od sto godina biti problematična depopulacijska područja Republike Hrvatske. Najugroženije depopulacijsko područje je naravno Gorska Hrvatska koja bilježi smanjenje stanovništva za čak 75%. No, u čemu leži problem? Problem je nažalost, gotovo, pa nerješiv, odnosno, mala je realnost da će domicilno hrvatsko stanovništvo iz vedra neba doživjeti baby boom i da će se situacija promijeniti. Kvalitetne mjere koje demografi predlažu državi će u najboljem scenariju smanjiti starenje stanovništva, ali uspjeti promijeniti demografsku „krvnu sliku“ jako teško. Problemi starenja i depopulacije leže u više faktora. Možda najvažniji faktor koji je usporio rast stanovništva je migracija seoskog stanovništva u gradove. Gradovi mijenjaju mentalitet ljudi, pogotovo kod druge generacije došljaka gdje su djeca došljaka poprimila gradski mentalitet koji karakterizira manji broj djece odnosno planiranje obitelji. Također, bitan je faktor dolazak komunizma na vlast koji je forsirao urbanizaciju i industrijalizaciju. Posljedica urbanizacije je život došljaka u stanovima gdje je limitiran broj ležajeva koji automatski utječe na odluke roditelja o proširivanju obitelji. Naravno, problem su i ratni gubici i smrti zbog epidemija, no da nije bilo ratova, isti trend bi zahvatio Hrvatsku, samo bi broj stanovnika bio malo veći.