Mapa rizika statički je prikaz rizične izloženosti poduzeća u jednom vremenskom trenutku. Identificirane rizike je stoga potrebno pomno motriti, budući da se njihova pozicija na mapi rizika vremenom može promijeniti. Iz toga se razloga preporuča obogaćivanje mape rizika projekcijama i očekivanjima budućih kretanja, koje će joj dati i dinamičku dimenziju. To je moguće na način da se oblačićima koji predstavljaju određeni rizik dodijeli i strelica koja upućuje na očekivani smjer kretanja unutar mape rizika. Autor je u slučaju Leda identificirao dva rizika koja smatra najznačajnijima za poslovanje poduzeća; rizik loše kvalitete proizvoda te rizik likvidnosti. Navedenim rizicima dodijeljene su ili visoka značajnost ili veća vjerojatnost nastupanja. Stoga, tim rizicima treba posvetiti posebnu pažnju. Njih je potrebno motriti kako bi se na vrijeme uvidjela eventualna negativna tendencija, te kako bi se pravovremeno mogle poduzeti korektivne mjere. Da bi to bilo moguće vrlo je važno razviti interne procese i procedure nadzora i upravljanja rizicima, kao i imenovati nadležne osobe. Procesi i procedure moraju jasno precizirati indikatore relevantne za procjenu izloženosti pojedinom riziku, granice u kojima je poželjno njihovo kretanje, kao i granične vrijednosti (engl. treshold) o čijem okidanju će se aktivirati određeni set raspoloživih mjera, koje pravila i procedure isto tako trebaju precizno prezentirati i obrazložiti.