Proces poslovnog odlučivanja predstavlja bitan segment postizanja uspješnosti poduzeća. Kako bi odlučivanje imalo za posljedicu ostvarivanje pozitivnih poslovnih rezultata, bitno je da informacije, na temelju kojih se donose odluke, budu pouzdane. Najvažnije takve informacije generira računovodstvo putem financijskih izvještaja. Predmet provedbe analize financijskih izvještaja u ovome radu, u razdoblju od 2010. do 2014. godine, je najveće konditorsko poduzeće u Republici Hrvatskoj – Kraš d.d.. Povijest poslovanja Kraša započinje u 1911. godini, a kao dioničko društvo posluje od 1992. godine. Na temelju provedene analize uočeno je kako struktura bilance samog poduzeća nije bilježila značajnije promjene. Struktura aktive bilance u najvećoj mjeri zasniva se dugotrajnoj imovini koja čini u cijelom promatranom razdoblju više od 50% ukupne aktive. Najveći značaj dugotrajne imovine pripada nekretninama, postrojenjima i opremi samog poduzeća. Kratkotrajna imovina čini preostali dio ukupne aktive s od oko 40%, a najznačajnije stavke predstavljaju potraživanja od kupaca i zalihe što je razumljivo s obzirom na proizvodnu djelatnost poduzeća. Analizom pokazateljima aktivnosti zaključeno je kako bi poduzeće trebalo više koristiti ukupnu imovinu u poslovnim procesima pa samim time i u ostvarivanju ukupnih prihoda. Zalihe, kao najnelikvidniji oblik imovine, bilježe izvrstan stupanj iskorištenja, kao i potraživanja, što upućuje da poduzeće nema problema s naplatom istih, a prosječno vrijeme naplate iznosi manje od 150 dana.