Javni dug možemo definirati kao akumulirana pozajmljena novčana sredstva države, odnosno sumu svih potraživanja koja prema javnom sektoru imaju njegovi vjerovnici u određenom trenutku. Eurostat definira javni dug kao ukupni bruto dug u nominalnoj vrijednosti na kraju godine, konsolidiran između i unutar sektora opće države. Visoki proračunski deficit s kojim se Hrvatska konstantno suočava uzrokuje smanjenje manevarskih mogućnosti za provedbu mjera ekonomske politike te dovodi do povećanja javnog duga. Hrvatska kao članica EU provodi politiku konvergencije u odnosu prema drugim članicama EU. Udio javnog duga u BDP-u od 60% se smatra fiskalnim kriterijem konvergencije članica EU i uvjet je za ulazak neke zemlje u Europsku monetarnu uniju. Na visinu javnog duga prvenstveno utječu primarni deficit i troškovi financiranja (rashodi za kamate) te BDP i inflacija. U slučaju javnog duga RH ovi pokazatelji ne utječu na poboljšanje unutarnje i vanjske makroekonomske ravnoteže. Postoji konstantan primarni deficit, troškovi financiranja su visoki, stope rasta BDP-a postaju pozitivne, ali su još jako niske, a inflacija je nedovoljna. U zemljama koje imaju visok odnos javnog duga i BDP-a, a što je slučaj s Hrvatskom, u srednjem ali i dugom roku dolazi do opadanja stopa gospodarskog rasta. Snižavanje javnog duga, s druge strane, vodi prema ubrzavanju gospodarske aktivnosti i višim stopama ekonomskog rasta.