Usprkos uvjerenjima klasičnih teorija o vodstvu kako su emocije u vodstvu nepoželjne jer otežavaju racionalno razmišljanje i onemogućavaju produktivno djelovanje, u novijim je istraživanjima dokazano sasvim suprotno. Uspješno je vodstvo više emotivan, nego intelektualni proces, te se bolji rezultati u motiviranju suradnika ostvaruju njihovim emocionalnim angažmanom, više nego logičkim i kognitivnim mehanizmima. Zbog toga će emocionalno vodstvo dugoročno postići mnogo bolje rezultate za organizaciju. Salvoley i Mayer smatraju kako se navedene sposobnosti razvijaju s godinama i s iskustvom, te vjeruju kako su one neovisne o osobinama i talentima. Prema njihovom se viđenju, emocionalna inteligencija realizira kroz emocionalnu percepciju, emocionalno olakšavanje razmišljanja, emocionalno razumijevanje i upravljanje emocijama. Te bi sposobnosti trebale pridonijeti točnoj procjeni, razlikovanju i izučavanju vlastitih emocija, a isto tako i procjeni tuđih emocija i upotrebi emocija u planiranju i ostvarivanju ciljeva u životu. Ovaj je dvojac bio zaslužan i za najviše pokušaja mjerenja emocionalne inteligencije, te su postavili kriterije kako ju je moguće valjano mjeriti i procjenjivati. Istraživanja emocionalne inteligencije odvijaju se uglavnom neposrednim procjenjivanjem sposobnosti, samoprocjenama ispitanika, te procjenama drugih ljudi, a danas se sve više organizacija prilikom odabira kandidata za određene poslove, odlučuje na ovakva ispitivanja. Području je emocionalne inteligencije i vodstva posebno dao na važnosti američki psiholog i novinar Daniel Goleman, koji je bez obzire na različite stilove vodstva koji primjenjuju, svim uspješnim vođama pronašao jednu zajedničku stvar – visoki kvocijent emocionalne inteligencije. Nadalje, Goleman je ustvrdio temeljne emocionalne sposobnosti, tj. kompetencije, a koje je nazvao osobnim i društvenim umijećima, čiju je primjenu i imanje, okarakterizirao za najvažnije stavke uspješnog i dugoročnog poslovanja. Ovim setom vještina, vođa će biti bolje pripremljen na sve prepreke koje ga čekaju, znat će se s njima uspješno nositi, te ih još uspješnije nadići. Isto tako, uspostavit će odličan odnos sa svojim zaposlenicima i suradnicima, te tako omogućiti veću vrijednost svojoj organizaciji. U ovakvom će okruženju, zaposlenici biti motivirani i sretniji, težiti će kvalitetnijem i učinkovitije obavljevljenom poslu, te će se osjećati korisnima i prihvaćenima.