Mirovinski fondovi kao konzervativni ulagači s većinom ulaganja u niskorizične obveznice upravljaju imovinom u korist svojih članova kako bi osigurali dugoročan rast imovine i očuvali vrijednost ulaganja. Pod pritiskom dugogodišnjih niskih prinosa na obveznice i drugih izazova iz okruženja s kojima se susreću (starenje stanovništva i nepovoljna demografska struktura, produljenje vijeka života, nepovoljan omjer osiguranika i umirovljenika te dr.), mirovinski fondovi u potrazi su za alternativnim oblicima ulaganja koji će im donijeti veće i dugoročno stabilne prinose. U postojećim uvjetima mirovinski fondovi počinju se izlagati tržištu nekretnina čija kretanja nisu u korelaciji s drugim klasama imovine, a na kojem mogu postići relativno stabilne prinose. U portfeljima mirovinskih fondova nekih zemalja članica OECD-a nekretnine već predstavljaju značajnu komponentu ulaganja, a i mirovinski fondovi u Republici Hrvatskoj također su u novije vrijeme započeli s ulaganjima u tržište nekretnina unutar postojećih zakonskih okvira. Struktura ulaganja obveznih mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj unaprijed je određena važećim regulatornim okvirom koji propisuje ograničenja i dozvoljene oblike ulaganja mirovinskih fondova. Cilj ovog rada je istražiti postoji li i analizirati potencijal ulaganja (izravnog ili neizravnog) obveznih mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj u alternativne oblike imovine, odnosno u tržište nekretnina, pri čemu je ključno prepoznati izazove koji pritišću mirovinske fondove na promjenu strategije ulaganja. Kroz prikaz strukture portfelja obveznih mirovinskih fondova i regulatornog okvira koji postavlja ograničenja i ciljeve ulaganja, problematizira se alokacija imovine u dvije najzastupljenije vrste – obveznice i dionice, a prikazom nekretnina kao alternativne klase imovine, opisuju se drugačije karakteristike u usporedbi s dionicama i obveznicama koje doprinose diverzifikaciji portfelja.