Postojeći sustav stambene štednje putem specijaliziranih kreditnih institucija, odnosno stambenih štedionica, u Republici Hrvatskoj prisutan je nepunih sedamnaest godina, a uveden s jasnim ciljem rješavanja stambenih potreba stambenih štediša odobravanjem stambenih kredita uz financijsku potporu države. Navedena financijska potpora odnosi se na državna poticajna sredstva o kojima ponajprije ovisi poslovanje stambenih štedionica. Iz postojećeg sustava stambene štednje vidljivi su višestruki pozitivni efekti koje stambena štednja donosi, a među najvažnijima ističu se rast zaposlenosti i rast bruto domaćeg proizvoda države, uplaćeni doprinosi, porezi i prirezi u državni proračun, razvoj građevinske i drugih povezanih industrija, poticanje građana na štednju za točno određenu namjenu, sigurnost štednih uloga, visok prinos za stambenog štedišu što se odnosi na fiksne kamatne stope i uplatu državnih poticajnih sredstava na račun stambenog štediše te brojne druge prednosti. Od osnivanja stambenih štedionica 1998. godine pa do danas karakteristična su tri razdoblja za iste: 1. osnivanje stambenih štednionica kada nije bilo omogućeno sklapanje ugovora o stambenoj štednji s zaštitnom valutnom klauzulom, 2. razdoblje kada je omogućeno ugovaranje zaštitne monetarne klauzule te 3. razdoblje koje počinje 2005. godine uvođenjem međufinanciranja (odobravanjem stambenih kredita prije isteka ugovorenog razdoblja štednje) i smanjivanjem državnih poticajnih sredstava koja i dalje imaju tendenciju smanjivanja. U promatranom trogodišnjem razdoblju od 2012. do 2014. godine, četiri stambene štedionice zabilježile su porast imovine i porast kapitala, dok samo jedna stambena štedionica (Raiffeisen stambena štedionica) bilježi kontinuirano smanjenje ukupne imovine. Svih pet stambenih štedionica nakon prvog smanjenja postotka državnih poticajnih sredstava ostvaruju gubitak i nakon 2007. godine ponovno posluju s dobiti, dok je samo jedna stambena štedionica poslovala s gubitkom sve do 2014. godine (Raiffeisen stambena štedionica). Poslovanje stambenih štedionica nosi određene rizike. Iz toga su razloga stambene štedionice dužne upravljati rizicima, odnosno procjenjivati, vladati, pratiti i izvještavati o rizicima svojstvenim njihovu poslovanju.