Sve veće pokriće koje mediji daju sportu rezultiralo je u povećanom interesiranju potrošača za sportsko rekreacijskim centrima. Sport nije bio u situaciji da se oslanja na marketing i promociju do istog stupnja kao druge industrije. Bio je u mogućnosti da se oslanja na publicitet kao osnovni promotivni element. Svake novine imaju sportske stranice, TV ima sportske emisije, a obično je i jedan dio vijesti posvećen sportu. Razlog za to je jednostavan – postoji veliki interes za sport, a samim time i za rekreaciju. Mnogi sportski događaji u ovlasti vrhunskog sporta predstavljaju masovne medijske događaje najvišeg ranga. Broj gledatelja ili tzv. „elektronski“ auditorijum, koji putem televizije prati najuzbudljivije trenutke sportskih događaja danas dostiže višemilijunske brojke, tako da vrhunski sportski događaji postaju sve više način i instrument komunikacije između samih aktera i ogromne mase navijača ili potrošača. Zbog vidljivosti koju sport uživa, mnoge komercijalne organizacije žele se s njima povezati. Sport je promotivno sredstvo, broj gledatelja je obično lako predvidiv. Svaki sport privlači drukčiju publiku, sponzor može odabrati sport u zavisnosti od toga kojoj publici se želi obrati. Moguće je primijeniti opće marketing konstrukcije na marketing u sportsko rekreacijskim centrima, a postoji i diferencirani marketing miks za marketing u istim. Zato ovo područje treba smatrati za polje primjene (ili subdisciplinu) marketinga i treba dobiti više pažnje u marketing teoriji, raspravama, predavanjima i praksi.