Organizacija bez strategije nema jasan cilj ni uvid u svoje poslovanje, on je nužna kako bi se organizacija lakše usmjerila prema budućnosti. Strategija je jedan od onih pojmova za kojeg svi znaju što je, ali ga nitko ne može jednoznačno definirati. Menadžerske znanosti proučavaju je desetljećima i iako je strategija u svakom poduzeću različita, utvrđene su neke zajedničke komponente poput zadataka strateških menadžera kako bi se strategija što bolje provela. Jedan od važnijih zadataka je briga, motiviranje, usmjeravanje i kontrola zaposlenika koji su temelj svake organizacije. Zbog svojih različitih osobnosti, mišljenja, ciljeva i interesa, ljudi se lako mogu dovesti u konfliktnu situaciju. No uzroci konflikta nisu samo individualne već i organizacijske prirode, poput nedostatka sredstava i borbe za što bolju poziciju, međuovisnosti i loše komunikacije ili organizacijske kulture. Zapravo, uzrok je najlakše pronaći. Ovisno o njima, posljedicama i sudionicima postoje i različiti vrste sukoba. Svaki sukob prolazi i kroz različite faze, koje se razlikuju po vremenu trajanja i važnosti, ali uvijek imaju početak i kraj. Tek nakon sukoba mogu se vidjeti pravi učinci sukoba. Oni mogu biti pozitivni i potaknuti promjene, kreativnost i donijeti bolje poslovne rezultati, dok s druge strane mogu biti kobni i unijeti nepremostiv nemir u organizaciju. Zato ih potrebno na vrijeme uočiti i riješiti, a da li će to biti izbjegavanje, suradnje ili će se naći neki kompromis, najvjerojatnije će odluku donijeti treća strana, odnosno menadžer koji mora posjedovati stručno znanje i sposobnosti za upravljanje konfliktom. Na kraju se može zaključiti da je sukob neraskidivi dio, kako i socijalnog, tako i organizacijskog života te da nije nužno uvijek težiti njegovom izbjegavanju. On se odvija kao jedan proces koji se može prevladati samo opreznim strategijama i pristupima te kontinuiranim ublažavanjem onih iracionalnih elementa koji obje strane samo udaljuju od dogovora i konstruktivnih rješenja.