Nefinancijsko izvještavanje zadnjih godina postaje važan trend, ali i obveza. Potrebe za nefinancijskim informacijama sve su veće jer interesne skupine žele imati što obuhvatniju sliku o poduzeću za kojeg su zainteresirani ili kojeg su dio. Također, regulatori sve više pritišću poduzeća donošenjem sve većeg broja regulatornih okvira. Prekretnicu za nefinancijsko izvještavanje napravili su Europski parlament i Vijeće koji donose Direktivu o nefinancijskom izvještavanju (engl. Non-Financial Reporting Directive ili NFRD) ili Direktivu 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa. Direktivnom su definirani subjekti koji su obvezni takva izvješća sastavljati i objavljivati, a njezinom revizijom i Prijedlog Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) povećan je broj obveznika te su napravljene izmjene i dopune sadržaja nefinancijskog izvješća. Osim navedenih regulatornih okvira za financijski sektor bitna je Uredba SFRD koja regulira nefinancijsko izvještavanje u financijskom sektoru. Cilj rada bio je objasniti važnost i svrhu nefinancijskog izvještavanja, opisati razvoj standarda nefinancijskog izvještavanja te analizirati i izložiti nefinancijsko izvještavanje izabranih financijskih institucija u svijetu i Hrvatskoj. Provedenom analizom zaključuje se da određene financijske institucije imaju kvalitetnije i sveobuhvatnije izvještaje poput Adriatic osiguranja iz Hrvatske, dok neke financijske institucije objavljuju vrlo kratka nefinancijska izvješća ili svoje nefinancijsko izvješće objavljuju u sklopu konsolidiranog godišnjeg izvješća društva majke. Glavni izvori podataka su sekundarni izvori odnosno relevantne publikacije, izvješća i zakoni Europske unije i Republike Hrvatske te publikacije i dokumenti financijskih institucija, knjige i relevantni članci.