Rad povezuje utjecaj dimenzija nacionalne kulture na različite stilove vođenja. Vodstvo se smatra visoko cijenjenim, opširno je objašnjeno i naučava se putem edukativnih metoda koje se smatraju tradicionalnim. Teorija vodstva obuhvaćena je mnoštvom različitih teorija i kontekstualnih principa. Od Velikog čovjeka i teorije pristupa osobina, do transakcijskih stilova vodstva, interpretirana je povijest stilova. Suvremena literatura obuhvatila je različita tumačenja, podjele, prakse i odredbe vodstva. Glavne teorije koje su se nastale kroz 20. stoljeće uključuju: pristup osobina, suvremeni pristupi vođenju, kontingencijski pristup i bihevioralni pristup vođenju. Kroz rad se klasificiraju različite veličine aktivnog vodstva, što je dovelo do organizacijskog istraživanja stilova i vladanja vodstva. Vođe nerijetko kultura zbunjuje jer je velik fragment nje baziran u nepredvidivom postupanju, razmišljanju i socijalnim uzorcima. Mnogi vođe odlučuju ne upravljati kulturom i ostavljaju je bez nadzora. Takvo postupanje je pogrešno jer ispravno orijentirana kultura podupire promjene i strukturnu stabilnost organizacije. Nacionalna kultura djeluje na vodstvo i stilove vodstva, određujući smislenost koju vođe i sljedbenici pridodaju stvarnom okruženju. Osim toga, nacionalna kultura utjecajan je faktor jer djeluje na menadžersko odlučivanje i prakse administriranja ljudskim izvorima. Istraživanje uključuje utjecaj koji dimenzije nacionalne kulture, identificirane u proučavanjima Geerta Hofstedea, imaju na vodstvo. Utvrđeno je da distanca moći i individualizam – kolektivizam i izbjegavanje neizvjesnosti kritično djeluju na izbor autoritarnog ili participativnog stila vođenja. Empirijsko istraživanje izvršeno je putem anketnog upitnika, a uzorak je obujmio 24 ispitanika.