Većina poduzeća današnjice ne mogu generirati samo svojom djelatnošću dovoljne prihode kako bi osigurali rast. Potrebne su dodatne investicije u poduzeće. Kako bi netko odlučio isplati li se ili ne ulagati u poduzeće, najbolji način je proučiti financijske izvještaje poduzeća. Jedna od najbitnijih komponenti iskazanih u financijskim izvještajima jest rezultat razdoblja. On determinira financijsku uspješnost poduzeća. Što je dobit veća, to je vjerojatnost da će korisnici financijskih izvještaja odnosno investitori, kreditori, dioničari te državni organi zaraditi povrat na investirani kapital, veća. Financijski izvještaji se sastavljaju pomoću računovodstvenih politika i procjena. Menadžment poduzeća bi trebao koristiti one računovodstvene politike i procjene koje prikazuju objektivno, fer i realno financijsku uspješnost poduzeća odnosno rezultat razdoblja. U praksi to nije uvijek tako. Dokaz tomu su obavljene revizije financijskih izvještaja, kojima se između ostalog, ocjenjuje adekvatna primjena računovodstvenih politika i procjena odnosno ocjenjuje koristi li menadžment poduzeća računovodstvene politike i procjene kako bi fer, objektivno i realno iskazao stanje svoje imovine, obveza, kapitala i poslovnog rezultat na kraju razdoblja. Koristeći neprikladne računovodstvene politike i procjene menadžment precjenjuje svoju imovinu odnosno podcjenjuje obveze te iskazuje dobit koja nije realna, navodeći tako korisnike financijskih izvještaja na krive zaključke. Upravo zato, ovaj diplomski rad za predmet proučavanja ima računovodstvene politike i procjene i njihov utjecaj na iskazani rezultat u dugom i kratkom roku. Cilj rada je sintetizirati i analizirati teorijsku osnovu koja stoji iza računovodstvenih politika i procjena kako bi se što bolje razumjela njezina primjena u praksi, te na praktičnom primjeru prikazati utjecaj promjena računovodstvenih politika i procjena na iskazani rezultat razdoblja u kratkom i u dugom roku. Kako bi se taj cilj ostvario korištene su metode analize, sinteze, i kompilacije te su proučavani primarni izvori podataka kao što su knjige, znanstveni članci i zakoni.