Cilj je istraživanja analiza tipologije kapitalizma u Republici Hrvatskoj. Hrvatski je oblik kapitalizma specifičan, u formi i nastajanju, te postoje poveznice između perioda bivše države i Republike Hrvatske zbog kojih možemo govoriti o postupnom procesu evolucije kapitalizma, iz političkog tijekom osamdesetih godina prema kapitalizmu s klijentelističkim karakteristikama – kakvog uočavamo danas. Izdvojena je prerađivačka industrija kao ogledan primjer kroz kojeg se mogu bolje sagledati institucionalne, političke i ekonomske promjene tijekom posljednjih 40-ak godina. Pritom je naglasak na implikacijama institucionalnih promjena koje su, osim dakako učinka Domovinskog rata, u velikoj mjeri utjecale na proces evolucije kapitalizma u Republici Hrvatskoj. Glavni rezultat istraživanja je kako je tranzicija generirala niz troškova, najveći dio kojih je snosila upravo država, kroz povećanje broja nezaposlenih te smanjenja industrijske proizvodnje i razine socijalnog kapitala. Tvrdnja da prerađivačka industrija nosi breme nekonkurentnosti iz prošlih razdoblja zapravo zanemaruje nužnu raspravu o ulozi države u formiranju industrijske politike i djelovanju na tržištu. Također, to je post festum argument za tvrdnju da je restrukturiranje prerađivačkog sektora trebalo provesti prije privatizacije, jer bi se tako smanjio njezin negativni učinak. Međutim institucionalne su promjene dovele do drastičnog smanjenja uloge prerađivačke industrije u ekonomiji. Temeljni je zaključak rada kako je promjena međuodnosa financijskog i realnog sektora ekonomije, obrazovnog sustava te sustava industrijskih odnosa razotkrila ranjivost sadašnjeg institucionalnog okružja, u koji je uklopljena prerađivačka industrija. Određene institucionalne prednosti političkog kapitalizma gube se u novom tipu hrvatskog kapitalizma, unatoč svim sličnostima. Razlozi leže u složenosti procesa dvostruke »tranzicije« i institucionalnim odnosno socio-ekonomskim specifičnostima.