Stigma se javlja kada pojedinci dožive negativne stavove, stereotipe i predrasude jer ih društvo doživljava kao "drugačije" i neadekvatne. Stigma negativno utječe na različite aspekte života kao na primjer na doživljaj sebe, akademska postignuća te mogućnosti zaposlenja. Iskustvo stigmatizacije i samostigmtizacije utječe na dostojanstvo, smanjuje samopoštovanje i snižava kvalitete života. Imajući u vidu da stigmatizacija temelji na dvostrukom odnosu između promatraća i stignatizirae osobe, u razmatranju ovog međuodnosa potrebno je obratiti pažnju na: (1) percepciju i ponašanje ljudi prema stigmatiziranim osobama i (2) kako stigmatizirani pojedinci reagiraju na diskriminacija i isključenje. S obzirom da je stigmatizacija i dalje često prisutna pojava u današnjem društvu, u okviru ovog rada se pokušao objasniti ovaj fenomen u odnou na njegove uzroke, posljedice i moguću prevenciju. Također, opisana su neka stanja i poremećaji u kojih su odstupanja vidljivija ili manifestnija te na taj način podložnija stigmatizaciji, kao npr. shizofrenija, poremećaji hranjenja, psorijaza, dermatitis, cerebralna paraliza, mišićna distrofija, amputacije ekstremiteta te deformacije kralježnice. U tu svrhu proveden je pregled znanstvenih radova dostupnih u internetskim bazama Hrcak, ResearchGate, Google Scholar, i dr.. Također, istaknute su različite posljedice stigmatizacije s kojima se suočavaju osobe oboljele od kroničnih bolesti i motoričkih poremećaja te na koji način ih stigmatizacija može ograničavati u svakodnevnom životu. Na temelju pregleda istraživanja ističe se važnost osnaživanja stigmatiziranih osoba, ali i promjena stavova javnog mnijenja kroz različite (psiho)edukacije, radionice, savjetovanje i grupe podrške.