Komunikacijske vještine predstavljaju osnovu za uspostavljanje interakcije između pojedinca i društvenog okruženja u kojemu se osoba nalazi. Interakcija sa različitim članovima društva pojedincu omogućuje da izgrađuje vlastitu osobnost usvajajući kulturu, komunikacijske vještine te različite društvene uloge i norme sredine u kojoj se nalazi. Usvajanje društvenih normi i odgovarajućih društvenih uloga pojedincu omogućuje da se osjeća prihvaćeno od strane društvenog miljea u kojemu se nalazi. Vrijedno je istaknuti kako u odnosu na osjećaj prihvaćenosti od strane društva nemogućnost osobe da adekvatno odgovori na zahtijeve okoline te nemogućnost izražavanja vlastitih želja i potreba u interpersonalnoj komunikaciji može utjecati na pojavu konflikta i uspostavljanje disfunkcionalnih odnosa spram osoba s kojima je u interakciji. U okviru ovoga rada interpersonalna komunikacija biti će sagledana iz perspektive sociološkog pravca simboličkog interakcionizma koji razmatranju teškoća komunikacije pristupa kroz prizmu teorije uloga te će se također razmotriti na koji način psihodrama i kreativne terapije pristupaju suočavanju pojedinca sa konfliktima i riješavanju istih koji se mogu pojaviti uslijed neuspješne interpersonalne komunikacije i nerazumijevanja osoba koje su u interakciji. U tu svrhu biti će predstavljeni temeljni koncepti na kojima psihodrama, čiji je Jacob Levy Moreno začetnik, počiva uključujući i opis strukture psihodramse seanse te temeljnih psihodramskih tehnika koje se koriste u suočavanju sa konfliktnim sadržajima. Morenovo tumačenje dinamika odnosa u interpersonalnoj komunikaciji ogleda se kroz teorijski okvir sociometrije te će u cilju objašnjavanja istih biti biti će razmotrena teorija socijalnog atoma. U svrhu izrade ovog diplomskog rada proveden je pregled znanstvenih radova dostupnih u internetskim bazama Google Scholar, JSTOR, Springer i dr.