Međusektorska suradnja iznimno je važan aspekt djelovanja u području rane intervencije kako bi roditelji i djeca rane dobi dobili kvalitetnu, točnu i cjelovitu uslugu rane podrške. Timski pristup stručnjaka doprinosi boljem razumijevanju razvojnog odstupanja te smanjuje roditeljski stres. Kvalitetnijom međusektorskom suradnjom omogućuje se povezivanje više sustava koji tada djeluju sinkroniziranije, stručnjaci bolje razumiju spoznaje i saznanja drugih struka. Sustav radi kvalitetnije jer se ne dupliciraju usluge krajnjem korisniku. Cilj ovog rada je utvrditi kako različiti stručnjaci surađuju sa drugim sustavima, izvan onog u kojem su zaposleni, koliko su zadovoljni suradnjom, koje probleme i prepreke vide u suradnji s drugim stručnjacima te koji su to prijedlozi stručnjaka kako međusektorsku suradnju unaprijediti. U istraživanju su sudjelovali stručnjaci zaposleni u sustavu odgoja i obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi. Naglasak je stavljen na edukacijske rehabilitatore, logopede, psihologe, socijalne radnike, fizioterapeute, radne terapeute, liječnike fizikalne medicine i rehabilitacije, liječnike pedijatre i neuropedijatre (N = 167). Za potrebe istraživanja sastavljen je anketni upitnik, sastavljen od 24 pitanja. Upitnik sadrži nekoliko demografskih pitanja (županija, godine staža, profesija), pitanja o dosadašnjim iskustvima suradnje s drugim sustavima kao i načinu i oblicima suradnje te o zadovoljstvu dosadašnjom ostvarenom suradnjom. Istraživanje je pokazalo da stručnjaci surađuju s drugim sustavima, ali da postoji prostor za unaprjeđenje kvalitete suradnje. Rezultati istraživanja ukazuju na statistički značajnu razliku u zadovoljstvu međusektorskom suradnjom između stručnjaka zaposlenih u različitim sektorima. Slično tome, utvrđena je statistički značajna razlika u učestalosti suradnje stručnjaka između različitih sustava. Odgovori stručnjaka upućuju da bi protokoli koji jasnije propisuju međusektorsku suradnju unaprijedili postojeće stanje.