Ovim radom definirat će se koncept otpornosti obitelji, te pojasniti uloga duhovnosti u istoj kao jednog od brojnih čimbenika koji utječu na jačanje i razvoj obiteljske zajednice. Posebna pozornost posvećena je oblicima duhovnosti u vidu jačanja samih članova obitelji i obitelji kao zajednice. Navedeni čimbenik jedan je od najmanje istraživanih u konceptu otpornosti obitelji. Naime, poimanje i prakticiranje duhovnosti različito je i subjektivno za svaku pojedinu obitelj upravo zbog toga što ovisi o specifičnostima same obitelji i njenih pojedinih članova. Cilj rada je dobiti uvid u snage koje su se pomogle prilagoditi na život s djetetom s teškoćama u razvoju te uvid u to koliki značaj obitelji djece s teškoćama daju duhovnosti kao zaštitom čimbeniku. Isto tako cilj je bio dobiti uvid u iskustva i važnost duhovnosti te načina na koji je utjecala na pristup djetetu s teškoćama u razvoju. Rezultati istraživanja pokazali su da je s aspekta doživljaja ispitanika duhovnost integrirana u iskustvo prevladavanja teških životnih situacija u obiteljima s djecom s teškoćama u razvoju. Sudionici istraživanja govore o iskustvu i važnosti duhovnosti na osobnoj razini u suočavanju s teškim životnim situacijama. Navode da su im u takvim situacijama pomogli slijedeći čimbenici otpornosti: dobre partnerske odnose, socijalnu podršku, novac, duhovnost, ljubav prema djetetu, angažiranost, odvajanje vremena za sebe, instrumentalnu podršku te optimizam na temelju nadnaravnih vjerovanja. Navode važnost duhovnosti u traženju i shvaćanju smisla, snage i mira. Na taj način je potvrđeno stajalište da je duhovnost vrijedno promatrati kao važan čimbenik otpornosti obitelji koji obiteljima i pojedincima može pomoći u upravljanju krizama i održavanju obiteljske ravnoteže (Tanyi, 2006, prema Blažeka Kokorić, Dučković, 2014). Duhovnost se ovim istraživanjem pokazala kao snažan čimbenik otpornosti koji prodire u sve sfere obiteljskog funkcioniranja i djelovanja. Ključne riječi: otpornost obitelji, duhovnost, obitelji djece s teškoćama u razvoj