Naslov Psihogene disfonije
Naslov (engleski) Psychogenic dysphonia
Autor Ena Tadić
Mentor Ana Bonetti (mentor)
Član povjerenstva Ana Bonetti (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Mladen Hedjever (član povjerenstva)
Član povjerenstva Emica Farago (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Zagreb
Datum i država obrane 2016-06-13, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana DRUŠTVENE ZNANOSTI Logopedija
Sažetak Psihogene disfonije predstavljaju poremećaje glasa koji su rezultat psihološke
neuravnoteženosti. Većina stručnjaka klasificira ih kao vrstu funkcionalnog poremećaja glasa,
iako postoje neslaganja i neusklađenosti po tom pitanju. Psihogeni poremećaji glasa javljaju
se u dva osnovna oblika, kao disfonije kod kojih je kvaliteta glasa narušena, ili kao afonije
kada se radi o bezglasju, iako su nevoljne radnje poput kašljanja, smijanja ili plakanja čujne.
Psihogene disfonije i afonije karakterizira skup vokalnih teškoća i onih psihosocijalnih.
Laringoskopskim pregledom uglavnom se ne uočavaju promjene na glasnicama, no glas je
promukao, šuman, uz izraženu napetost gornjeg prsnog dijela, ramena i vrata. Nerijetko je
prisutno i nepravilno disanje. Psihosocijalna situacija također je narušena. Radi se o osobama
koje su pretjerano anksiozne, zabrinute, s manjkom samopouzdanja i samopoštovanja, u
nepovoljnim interpersonalnim odnosima. Uzrok ovog poremećaja primarno je psihološke
naravi. Uglavnom se radi o introvertiranim osobama koje naginju depresivnom stanu, imaju
nisku toleranciju na frustracije, anksiozni su, ne znaju se izboriti za sebe i efikasno riješiti
svoje probleme. Oni nemaju duševni (mentalni) poremećaj, ali su podložniji utjecaju
psiholoških čimbenika na svakodnevno funkcioniranje. Dijagnostiku psihogene disfonije i
afonije vrši stručni multidisciplinarni tim koji se sastoji od fonijatra, logopeda i psihologa. Po
potrebi uključuju se i ostali stručnjaci. Konačna dijagnoza temelji se na mišljenju i procjeni
svakog člana tima. Terapija zahtijeva uključenost u logopedsku i psihološku terapiju.
Logopedska terapija odnosi se na kombinaciju simptomatske terapije i indirektnih vrsta
terapije. Ishod terapije ponajviše ovisi o osobi i njezinoj motivaciji za napretkom.
Cilj ovog rada je dati pregled dosadašnjih saznanja o psihogenoj disfoniji. Opisat će se
simptomatologija, etiologija, posebno terminologija i definiranje s ciljem razjašnjenja
kontroverze oko ovog poremećaja. Pojasnit će se dijagnostika i dati pregled terapijskih
postupaka čime će se naglasiti važnost uloge multidisciplinarnog tima, sve u svrhu boljeg
razumijevanja i postupanja kod ovog poremećaja.
Sažetak (engleski) Psychogenic dysphonia refers to voice disorders which are result of psychological
disequilibrium. Most researchers prefer to subsume psychogenic voice disorders under
functional voice disorders, although there is little agreement in the nomenclature and
classification of those voice disorders. Psychogenic voice disorders can be found in two
forms, as dysphonia where the voice is impaired, or as aphonia when the person has lost its
voice but all the non voluntary actions as coughing, laughing or crying are saved.
Psychogenic dysphonias and aphonias are defined with variable vocal and psychosocial
features. At a laryngoscopic level there aren't any visible changes on the larynx, but the voice
can be sound harsh or hoarse, with noticeable tension of upper body part, shoulders and neck.
Irregular breathing can also be observed. Social situation is not quite good. Psychogenic
dysphonia is common in population which exhibits high level of tension and anxiety, with
low self-esteem and self-respect, often with lots of interpersonal conflicts. Etiology of this
voice disorders is primarily psychological origin. People with psychogenic voice disorders are
usually introverts, easily frustrated or even becoming depressed, anxious, don't know how to
fight for themselves nor solve effectively their issues. They don't have mental disorder, but
can be easily influenced by emotions which can be reflected on their daily functioning.
Diagnosis is given by a multidisciplinary team which consist of phoniatrician, speech
therapist and psychologist. If it's needed, other experts are called. Final diagnosis is stated
when every expert does his evaluation and gives his opinion. Treatment of psychogenic voice
disorders implied both speech therapy and symptom based psychotherapy. Speech therapy
include a combination of symptomatic vocal therapy and use of indirect methods. The
outcome of therapy depends most on the person's motivation for progress.
The aim of this thesis is to give some insight into the psychogenic voice disorders.
Basic terms, symptoms, etiology, especially terminology and definition issues will be
discussed. Diagnostic and treatments will be presented to emphasize the importance of
multidisciplinary team, all in hope of gaining the better understanding of this population.
Ključne riječi
psihogene disfonije
funkcionalni poremećaji glasa
Ključne riječi (engleski)
psychogenic dysphonia
functional voice disorders
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:158:415497
Studijski program Naziv: Logopedija Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: diplomski Akademski / stručni naziv: magistar/magistra logopedije (mag. logoped.)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Otvoreni pristup
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2016-09-01 09:05:47