Cilj ovog rada bio je prikazati percepciju čimbenika obiteljske otpornosti učenica i učenika te istražiti razlike u percepciji čimbenika obiteljske otpornosti između učenika i učenica. Podaci koji su korišteni u radu prikupljeni su u projektu „Istraživanje obiteljske otpornosti” (Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu2016., sveučilišna potpora). U radu se polazi od koncepta obiteljske otpornosti Frome Walsh (2006). U istraživanju je sudjelovalo 304 učenika iz prvih razreda srednje škole u Ivanić Gradu i Zagrebu. Podaci su prikupljani Upitnikom za procjenu obiteljske otpornosti (Family Resilience Assessment Scale (FRAS), Sixbey, 2005) koji mjeri šest dimenzija: obiteljska komunikacija i rješavanje problema, korištenje ekonomskih i socijalnih resursa, zadržavanje pozitivne perspektive, obiteljska povezanost, obiteljska duhovnost i sposobnost pronalaženja smisla u nedaćama. Rezultati su obrađivani deskriptivnom statistikom i Mann-Whitney testom. Pretpostavka je bila da postoje značajne razlike u percepciji učenica i učenika na svih šest dimenzija obiteljske otpornosti na način da učenice sve dimenzije percipiraju prisutnijima u obitelji. Rezultati Mann-Whitney testa ukazuju na nepostojanje značajnih razlika između učenica i učenika osim na dimenziji Obiteljska povezanost na način da je učenice procjenjuju prisutnijom u obitelji. Upoznavanje i razumijevanje percepcije mladih vezano uz obiteljsku otpornost važna je za kreiranje i usklađivanje preventivnih i tretmanskih programa s potrebama obitelji. Također, ovi rezultati mogu biti smjernice stručnjacima u radu s mladima i obiteljima.