Razvoj Interneta je omogućio prijelaz svakodnevnih interakcija te mnogih društvenih fenomena (i problema) u novi – cyber-prostor. Pa se tako osim tradicionalnih oblika nezakonitih ponašanja, u cyber-prostoru javljaju i novi oblici ponašanja upitne moralnosti. Određena obilježja samog Interneta i digitalne tehnologije olakšavaju činjenje kaznenih djela što može dovesti do rapidnog rasta opsega cyber-kriminaliteta. Etiološka objašnjenja uključuju već poznate teorije kriminaliteta i ponašanja poput: teorije učenja, teorije ličnosti i teorije rutinske aktivnosti. No, formiraju se i nove teorije koje se bave isključivo cyber-kriminalitetom. Prema tome, jedno od pitanja na koje će se nastojati odgovoriti u radu je: zašto osobe sudjeluju u aktivnostima cyber-kriminaliteta. Budući da postoji izražena heterogenost oblika ponašanja koja se smatraju cyber-kriminalitetom, kroz rad su opisana ponašanja koja su postojala i u „stvarnom“ prostoru (poput prijevare, krađe, nasilja i dječje pornografije), no koja prelaskom u cyber-prostor mijenjaju određena obilježja. Osim navedenog, u radu su opisana i djela „čistog“ cyber-kriminaliteta, poput „hakiranja“, „piratstva“ i „spama“. Prema tome, opisana je fenomenologija cyber-kriminaliteta te se odgovara na pitanje: o kakvim aktivnostima se točno radi. Razvoj kaznenopravnih okvira cyber-kriminaliteta se može proučavati na međunarodnoj i nacionalnoj razini, stoga je bitno odgovoriti na pitanje: kako su države pravno odgovarale na cyber-kriminalitet. Naposljetku, kako bi se kvalitetno iskoristilo znanje o novom obliku kriminaliteta, potrebno je proučiti i opisati smjernice za prevenciju određenih štetnih ponašanja u cyber-prostoru.