U ovom preglednom radu prikazani su najčešće primjenjivani pristupi i moguće prilagodbe u obradi lektire u inkluzivom razredu. Lektira je veoma važan sastavni dio nastave materinskog jezika, kojim se učenici osposobljavaju za samostalno služenje knjigom u svrhu samoobrazovanja i samoodgoja. Njezina zadaća je poticanje učenika na radosno i spontano čitanje književno-umjetničkog djela, čime ga uvodi u svijet knjiženosti te razvija kulturu čitanja i bogatstvo rječnika. Uz vođenje bilješki o djelu i vođenje dnevnika čitanja, koje u Republici Hrvatskoj u svojim razredima primjenjuje najviše učitelja, u ovom su radu prikazani i drugi kreativniji i aktivniji pristupi – pristup metodom igre, stvaralački pristup, dramski pristup, multimedijski pristup, literarna druženja... Govori se i o pristupačnosti i dostupnosti lektire koje su se povećale zbog napretka informacijsko-komunikacijske tehnologije. Spominju se i brojne moguće prilagodbe u nastavi lektire za učenike s teškoćama – čitanje odabranih i prilagođenih poglavlja, čitanje lektire u obliku građe lagane za čitanje, čitanje elektroničkih knjiga i knjiga tiskanih na Brailleovom pismu, slušanje zvučnih knjiga, primjenjivanje kognitivnih strategija za razumijevanje čitanja, čitanje po unaprijed zadanim smjernicama, korištenje različitih orijentira pri čitanju i sl.