Razvojni jezični poremećaj (RJP) karakteriziraju jezične sposobnosti slabije od onih koje se očekuju za kronološku dob ili u odnosu na neverbalne sposobnosti, a istovremeno nisu prisutne druge razvojne teškoće, oštećenje mozga, intelektualna ili senzorička odstupanja (Leonard, 2014). Jedna od jezičnih sastavnica koja može biti narušena je i fonologija, a ona može biti i jedina narušena sastavnica. Tada se radi o fonološkom poremećaju (FP) koji se manifestira u vidu multiplih pogrešaka izgovora iako osoba može motorički izvesti određeni glas, međutim nije sigurna gdje treba ubotrijebiti taj glas (Blaži i Arapović, 2003). Jedan od instrumenata koji se koristi u logopedskom dijagnostičkom postupku u Hrvatskoj je Peabody slikovni test rječnika-III-hrvatsko izdanje (PPVT-III-HR; Dunn, Dunn i Kovačević i sur., 2009) koji mjeri receptivni rječnik ispitanika. Zadatak ispitanika je odabrati crtež koji najbolje prikazuje značenje ispitne riječi koju je ispitivač verbalno izrekao. Od ponuđene četiri ilustracije jedna predstavlja točnu riječ, a ostale čine distraktori koji mogu biti semantički, fonološki, vizualni ili nepovezani. Cilj ovog istraživanja bio je analizirati pogreške na PPVT-III-HR-u koje čine ove dvije skupine ispitanika (ispitanici s dijagnosticiranim FP-om/ RJP-om). Uzorak ispitanika činilo je 15 ispitanika iz svake skupine. Prikupljeni podaci statistički su obrađeni te se uspoređivao koeficijent korelacije između pojedine vrste distraktora i ukupnog broja pogrešaka, odnosno broja analiziranih pogrešaka. Iako se pretpostavilo da će djeca s FP-om imati najveću korelaciju s fonološkim, a djeca s RJP-om sa semantičkim ometačima, nisu dobivene statistički značajne pretpostavljene korelacije. Moguće je da su ograničenja u fonološkom leksikonu kod skupine s FP-om rezultirala time da ispitanik ne asocira ciljanu riječ s fonološkim distraktorima, a da ispitanici s RJP-om nisu povezivali traženu riječ sa semantičkim ometačima zbog deficita u njihovom semantičkom leksikonu. Pretpostavka da se ispitanici više oslanjaju na vizualne informacije nego na informacije koje dobivaju obradom jezika pokazala se točnom kod svih skupina (FP, RJP, svi ispitanici) te je dobivena statistički značajna povezanost broja grešaka i vizualnih ometača, a slična korelacija dobivena je i s nepovezanim distraktorima. Predlaže se u budućim ispitivanjima uključiti i druge materijale kako bi se dobili potpuniji podatci jer je PPVT-III-HR test receptivnog rječnika te zbog toga nije elicitirao jednaki omjer svih vrsta ometača što je moglo utjecati na rezultate.