Kao nužna komponenta ulaska u svijet odraslih, zapošljavanje je jedan od najpoželjnijih ishoda u odrasloj dobi svakog pojedinca, uključujući osobe s autizmom. Iako mnoge osobe s autizmom iskazuju želju za zaposlenjem, brojne studije pokazuju poražavajuće ishode u zapošljavanju ove populacije. Čak i kada se uspiju zaposliti, osobe s autizmom uglavnom rade na radnim mjestima za koja su prekvalificirani, često moraju mijenjati poslove, a nerijetko su za svoj rad i potplaćeni. Takvi bi se ishodi djelomično mogli protumačiti specifičnostima u funkcioniranju osoba s autizmom, no nedvojbeno je da tome značajno doprinose i brojni otežavajući čimbenici i prepreke u okolini s kojima se osobe s autizmom susreću tijekom zapošljavanja. Ohrabrujuće je da, usprkos svemu navedenom, postoji znatan potencijal za unapređenje ishoda zapošljavanja ove populacije osoba, a shodno tome i njihove kvalitete života. Postojeća istraživanja pokazuju da, uz osiguravanje odgovarajuće podrške, osobe s autizmom mogu biti uspješne u nizu zanimanja. Naglašava se važnost holistički sagledanog ekosustava zapošljavanja, s elementima koji uključuju individualni i mogući angažman obitelji, formalnu i neformalnu podršku pri zapošljavanju, šire resurse zajednice, adekvatno prilagođena radna mjesta te jačanje kapaciteta poslodavaca i svih drugih osoba izravno ili neizravno uključenih u život autističnih osoba, zajednički usklađenim i integriranim unutar komplementarne javne politike. Stoga će se ovim radom nastojati prikazati najsuvremenija saznanja o zapošljavanju i radu osoba s autizmom. Ovakav pregled literature može biti od posebnog značaja za stručnjake uključene u rad s osobama s autizmom u kontekstu Republike Hrvatske, uzme li se u obzir nedostatnost domaćih istraživanja u ovom području, nesustavnost u vođenju evidencija o zapošljavanju osoba s autizmom, kao i činjenica da Republika Hrvatska kasni za svjetskim trendovima u ranom otkrivanju, dijagnostici, rehabilitaciji, a posebno u skrbi o odraslim osobama s autizmom. Kao takav, ovaj rad može poslužiti kao osnova za daljnje izučavanje područja, a može biti od značajne koristi i u planiranju promjena u postojećim sustavima, kao i razvoju novih modela pružanja podrške.