Kronična rana vrlo je komplicirana i zahtjevna za svakog bolesnika, ali i sav medicinski kadar. Takve rane zbog svoje fiziologije predstavljaju veliki problem jer im treba šest do osam tjedana da bi zacijelile. Dijele se na atipične i tipične, a najčešće su to venski ulkusi, arterijski ulkusi, dekubitus, dijabetičko stopalo i dekubitus. Za izradu cjelokupnog rada koristili su se sekundarni izvori kao što su mnoge knjige, časopisi te Internet izvori. Pretraživanje je bilo usmjereno na raznovrsne, stručne i znanstvene članke te dostupne knjige čijim bi se sadržajem na najbolji mogući način obradila tema diplomskog rada. Rad je baziran na teoriji, pa su korištene osnovne metode istraživanja kao što su metoda sinteze, deskriptivna metoda, empirijska metoda, metoda kompilacije i metoda analize. Zbrinjavanje kronične rane usmjereno je na debridman, odnosno uklanjanje nekrotičnog tkiva. Moderne obloge koje pospješuju brže cijeljenje rane, negativan tlak kojim se uklanja sekret iz rane, dovoljnu kompresiju rane i mnoge druge postupke koje medicinsko osoblje provodi kako bi zbrinuli nastale rane. Bez obzira o kojoj rani bude riječ, medicinska sestra/tehničar u suradnji s ostalim medicinskim osobljem i obitelji pruža veliku pomoć za obavljanje svakodnevnih aktivnosti važnih za život, potporu i podršku, ublažavanje tegoba te skrbi za nastalu ranu. Zbrinjavanje kroničnih rana nije nimalo jednostavno. Ono zahtijeva multidisciplinaran pristup, veliki trud i zalaganje medicinskog osoblja kako bi se nastala rana njegovala što uspješnije, bezbolnije, uz manje troškove i bolji rezultat za bolesnika. Međutim, najučinkovitijim rješenjem za kronične rane pokazali su se moderni odnosno suvremeni tretmani.