Svakodnevno se koriste sve složeniji programi i aplikacije. Jedan od važnijih zahtjeva koji se nameće jest da ti programi budu što brži. Programski jezik Java je viši programski jezik u kojem je naglasak stavljen na jednostavnost i brzinu razvoja aplikacije, dok je programski jezik C niži jezik koji omogućuje bolje upravljanje memorijom i brzo izvođenje. Zato se sve više koristi mješovito programiranje u programskim jezicima Java i C. Cilj je da se u programskom jeziku C napišu samo funkcije koje su procesorski zahtjevnije kako bi se ubrzalo izvođenje samog programa, a ostatak koda implementira se u programskom jeziku Java. U ovom radu provjereno je kada je smisleno koristiti Java Native Interface sučelje koje omogućuje mješovito programiranje. Prvo je ispitano koliko traje sami poziv nativne metode pisane u programskom jeziku C i povratak iz nje u glavni program. Zatim su napravljeni testovi brzine izvođenja generiranja prostih brojeva i množenja matrica, prvo mješovitim programiranjem u programskim jezicima Java i C, a zatim samo u programskom jeziku Java, te su rezultati uspoređeni i prikazani grafički. No problem koji se na kraju nameće je kada ju koristiti. Ako je nativna funkcija dobro napisana te ako je operacija koju obavlja dovoljno procesorski zahtjevna, preporuka je koristiti JNI jer se brzina izvođenja programa uvelike poveća. U suprotnom, Java Native Interface tehnologija je samo nepotrebna komplikacija radi dobivanja istih ili čak gorih svojstava programa. Na kraju, zaključak je da je tehnologija Java Native Interface izuzetno korisna, no ne u svim situacijama. Potrebno je dobro se informirati prije odluke o uključivanju ove tehnologije.