Rad razmatra postupke programskog inženjerstva koji omogućuju brzi razvoj programske opreme, uz različite uvjete koje određuju potpunost zahtjeva, veličina i funkcionalnost programskog proizvoda, vrsta posla i sastav razvojnog tima. S obzirom na navedene kriterije usporedbe, prvo se razmatraju prednosti i nedostaci najpoznatijih razvojnih modela, te uloga inženjerstva programskih zahtjeva u skraćenju vremena razvoja programske opreme. Tržište i korisnici programske opreme utječu na kvalitetu i cijenu programske opreme, sposobnost razvojnog tima i vrijeme do isporuke programskog proizvoda i time nameću primjenu metoda brzog razvoja uz znatna vremenska ograničenja. Za vođenje malih projekata i projekata srednje veličine, predložen je Fast Track model kojim se vrijeme razvoja programske opreme skraćuje izvođenjem paralelnih aktivnosti i inkrementalnom isporukom programske opreme. Brzi razvoj programske opreme, u slučajevima nepotpuno specificiranih zahtjeva, omogućen je primjenom Dinamičkog postupka razvoja sustava. Ovaj model skraćuje vrijeme do isporuke gotove programske opreme iterativnim aktivnostima i inkrementalnom isporukom programskog proizvoda. Za razliku od velike većine standarnih modela, uključivanje korisnika u cjelokupni razvojni proces jedan je od osnovnih principa Dinamičkog postupka razvoja sustava. Praktička verifikacija karakteristika vodopadnog modela, Fast Track modela i Dinamičkog postupka razvoja sustava, provedena je primjenom generaliziranih stohastičkih Petrijevih mreža. Simuliranje modela provedeno je primjenom DNAnet alata.