U ovom radu se sustavno prilazi problemu planiranja izgradnje razdjelnih mreže, stoga se prikazuju i razrađuju pojmovi i postavke, te tehnička ograničenja koja utječu na planiranje razdjelnih mreža. Pouzdanost razdjelnih mreža je nešto šire razrađena s obzirom da je pouzdanost jedan o kriterija koji se tek nedavno počeo koristiti u planiranju. Značaj napor je napravljen u cilju pojašnjavanja matematičkih modela na kojima se temelji većina metoda za planiranje, te prikazu struktura razdjelnih mreža iz kojih proizlazi složenost kako proračuna, tako i kombinatoričko-optimizacijskog problema planiranja. Napravljen je pregled najznačajnijih postojećih metoda za optimalno dugoročno planiranje izgradnje razdjelnih mreža, s time da se ograničilo na problem izgradnje vodova i transformatorskih stanica. Pregled je dat u obliku kratkih sažetaka postojećih radova, s ciljem prikaza različitih pristupa problemu planiranja, optimizacijskih algoritama, te modelima na kojima počivaju. Nakon pregleda slijedi osvrt na postojeće metode. Od posebnog značaja je prikaz karakteristika koje bi trebale odlikovati metode za optimalno planiranje prema današnjim i budućim zahtjevima. Kao osnovni zahtjevi na metode ističu se višekriterijski pristup problemu, uvažavanje vremena (dinamičko planiranje), mogućnost optimiranja velikih mreža, orijentacija prema donositelju odluka, te odgovarajući odnos prema neizvjesnostima koje donosi budućnost. U radu je predložen model za optimalno dinamičko planiranje izgradnje razdjelnih mreža. Model se temelji na skupu pojedinačnih opcija izgradnje iz kojeg optimizacijski postupak treba odabrati odgovarajuću kombinaciju opcija – plan izgradnje. Modelom se ne predodređuju oblici ulaganja (predlaže se izgradnje vodova, izvora, kondenzatorskih baterija, daljinski upravljivih linijskih sklopki), ali ta se prilagodljivost i jednostavnost proširenja prebacuje na povećanje složenosti proračuna potrebnih za vrednovanje plana izgradnje. Kao bitnu odrednicu se postavlja višekriterijski pristup optimiranju, a pritom posebno treba naglasiti kako predloženi model ne propisuje oblik strukture, već se struktura dobiva kao rezultat optimiranja na temelju odabranih kriterija. Dodatni uvidi u problem optimalnog planiranja razdjelnih mreža su dati kroz razradu modela, kako kroz mogućnosti modela, tako i kroz ograničenja. Implementacija predloženog modela zadržala se, radi složenosti izrade cijelog modela, na razradi troškova izgradnje vodova koji do sada nisu na odgovarajući način razrađeni u postupcima planiranja. Model za procjenu troškova izgradnje vodova se posebno fokusira na detalje istovremenog i prijevremenog polaganja vodova čime se mogu postići znatne uštede pri izgradnji.