Tehnološki napredak u protekla dva desetljeća doveo je do naglog porasta korištenja obnovljivih izvora energije. Čovjeku postaje jasno da je prekomjernim iskorištavanjem fosilnih goriva značajno i možda nepopravljivo nanio štetu svom životnom okolišu. Neosporno je da rješenje treba tražiti u obnovljivim izvorima energije kao što su: vjetar, voda, sunce i biomasa. Ipak, nerijetko se može primijetiti pretjerano isticanje pozitivnih strana korištenja obnovljivih izvora za dobivanje električne energije koja je danas prijeko potrebna svim ljudima. Ovaj rad bazira se na tehničkim i ekonomskim ograničenjima u primjeni vjetrene energije čije korištenje s ekološkog stajališta predstavlja vrlo poželjnu alternativu tradicionalnoj proizvodnji električne energije iz fosilnih goriva. Ta tehnologija u javnosti se smatra troškovno učinkovitom te povoljnom za okoliš u smislu male količine emisije štetnih tvari. Zbog nestalnosti proizvodnje iz vjetrenih elektrana postoji potreba za postojanjem dodatnih proizvodnih kapaciteta u sustavu, što povećava troškove proizvodnje električne energije. Nadalje, dodatni kapaciteti većinom su pogonjeni na fosilna goriva te je zbog toga potencijal vjetrenih elektrana u vidu smanjenja emisija CO2 znatno ograničen. Stoga veliki udio vjetrenih elektrana u elektroenergetskom sustavu za sada nije moguć u praksi. U ovom radu dan je pregled relevantne svjetske literature koja se bavi ovim područjem. Određena je gornja granica udjela vjetrenih elektrana u sustavu, utjecaj tog udjela na količinu i cijenu CO2 emisija. Analizirane su mogućnosti za povećanje udjela obnovljivih izvora energije razvojem tržišnih mehanizama te su navedeni osnovni zaključci i smjernice za buduće radove na ovom području istraživanja.