Potrošnja energije jedan je od osnovnih evaluacijskih parametara senzorskih sustava u svijetu Interneta stvari (engl. IoT). Senzorski sustavi velikoga dometa analizirani u ovoj disertaciji nisu iznimka. Njihova primjena u vanjskim uvjetima u okolišu te niska potrošnja čini ih idealnim kandidatima za integraciju mehanizama prikupljanja energije iz okoliša (engl. energy harvesting). Ustanovljeno je da samo korištenje elektroničkih komponenata niske potrošnje neće rezultirati senzorskim sustavom koji je potpuno energetski učinkovit. Stoga je bilo potrebno istražiti i razviti dodatne tehnike i mehanizme za učinkovito prikupljanje energije iz okoliša te njezinu pohranu u samom senzorskom sustavu. Kako bi se to omogućilo, čitav senzorski sustav je razvijen od „nule“, s pomno biranim hardverskim komponentama i dubljom analizom ponašanja tih komponenti. Pri tome je prvenstveno analizirana potrošnja energije izabranih komponenata u uvjetima različite temperature, relativne vlažnosti zraka te napona napajanja. Koncept jednog dizajna tiskane pločice (engl. PCB) koja se koristi za realizaciju predajnika, ali i prijemnika, rezultirao je razvojem dvaju različitih modula koji dijele iste hardverske komponente. Ovisno o primjeni i montiranim komponentama, ovi moduli mogu biti sastavljeni kao Senzorski modul (engl. Sensor module) ili Modul za pohranu podataka (engl. Data logger module). Dodatno je razvijen i predstavljen jedinstven, energetski učinkovit komunikacijski protokol. Ovaj protokol optimizira način na koji je mjerena veličina prikupljena iz okoliša zapakirana u podatkovni paket i poslana preko velikih udaljenosti s minimalnom potrošenom energijom. Razvijeni protokol prvenstveno je namijenjen senzorskim sustavima s ograničenom pohranjenom energijom koji se pri svom radu oslanjaju na prikupljanje energije iz okoliša. Procesirana mjerena veličina šalje se u obliku dviju vrsta podatkovnih paketa nazvanih Teach-in i Data telegrami. Također, dana je detaljna struktura ovih podatkovnih paketa te je određena minimalna energija potrebna za njihovo slanje bežičnim putem. Provedena je i dublja analiza fizičkog sloja razvijenog komunikacijskog protokola te su definirani temeljni parametri bežičnog prijenosa informacija kao što su vrsta modulacije prijenosnog signala, brzina prijenosa podataka, snaga odašiljanja i sl. Također je demonstriran i veliki tržišni potencijal razvijenog senzorskog sustava, što je rezultat mnogih provedenih testiranja na prototipima instaliranim u realnim, vanjskim radnim uvjetima.