Doktorska disertacija istražuje mogućnosti primjene inteligentnih pokretnih agenata u sustavima za uravnoteženje opterećenja. Prikazan je opći model, osnovne komponente, kao i klasifikacijska shema metoda za uravnoteženje opterećenja. Obrađene su karakteristične metode koje su prikazane u slijedu od najjednostavnijih do najsloženijih, adaptivnih metoda. Istražena je primjena pokretnih agenata za poboljšanje sustava za uravnoteženje pri čemu se koriste kao prijenosnici opterećenja s čvora na čvor, kao trgovci i pregovarači koji pokušavaju "kupiti" ili "iznajmiti" resurse, te kao poveznici zainteresiranih strana u procesu uravnoteženja. Na osnovu postojećih rješenja i istraživanja karakteristika pokretnih agenata kreiran je model proširene uporabe pokretnih agenata sa više mogućih scenarija. Tako agenti mogu samostalno obavljati uravnoteženje ili samo prikupljati podatke za druge. Također, agenti mogu po potrebi instalirati programsku podršku na čvorove i tome ih osposobiti za prijem viška poslova s drugih čvorova. Model upravljanja uravnoteženjem opterećenja uporabom inteligentnih pokretnih agenata koristi inteligentnog agenta za praćenje rada metoda za uravnoteženje opterećenja. Agent prema pokazanim performansama metoda u fazi učenja odabire najprikladniju metodu za trenutne uvjete. Verifikacija modela provedena je simulatorom IUSTITIA koji je izveden na osnovi agentske platforme JADE. Metode su ispitivane u različitim uvjetima, uz postupno povećanje opterećenja, smanjenje mrežne propusnosti, povećanje kašnjenja u mreži, pri dolasku snopa poslova kao i u slučaju ispada čvora.