U ovom radu izložen je sistematični pristup problematici upravljanja vjetroagregatom. Najprije su istraženi klasični algoritmi upravljanja koji danas predstavljaju industrijski standard. Algoritmi su analizirani sa stajališta njihove strukture i postupka parametriranja na osnovi izvedenih matematičkih modela vjetroagregata. Simulacijskom analizom rada vjetroagregata uz klasične koncepte upravljanja uočeni su neki njihovi nedostaci. Jedan od većih nedostataka je ponašanje vjetroagregata pri naglim udarima vjetra koje dovodi do prekomjernog povećanja brzine vrtnje. Osim toga, klasičnim konceptom upravljanja vjetroagregatom ne može se utjecati na periodička opterećenja konstrukcije koja rezultiraju značajnim zamorom materijala. Za smanjenje utjecaja udara vjetra na promjene brzine vrtnje rotora u ovom je radu predloženo korištenje elektromagnetskog momenta generatora. Osnovna ideja ovog koncepta jest kratkotrajno povećanje elektromagnetskog momenta generatora prilikom povećanja brzine vjetra. Na taj način ostvaruje se dodatni kočni moment koji se suprotstavlja povećanom zakretnom momentu vjetroturbine. Predloženim konceptom postignuto je znatno povoljnije vladanje sustava, a dodatno je i povećana proizvodnja energije iz vjetroagregata. Metodologija regulacije dinamičkih opterećenja istražena u ovom radu utemeljena je na poznatoj metodologiji upravljanja pojedinačnim zakretanjem lopatica vjetroturbine. Za razliku od klasičnog koncepta koji se zasniva na mjerenju opterećenja, u ovom su predložene metode njihove estimacije na temelju drugih, lako mjerljivih procesnih veličina. Predloženim estimatorima moguće je estimirati opterećenja konstrukcije potrebna za realizaciju algoritama upravljanja, bez potrebe za instaliranjem dodatne mjerne opreme. Svi ostvareni rezultati provjereni su iscrpnim simulacijskim proračunom definiranim prema normama za certifikaciju vjetroagregata.