Programsko inženjerstvo orijentirano na komponente (PIK) je jedno od ključnih područja računalstva, koje je omogućilo efikasnu proizvodnju sve većeg i kompleksnijeg, ali i kvalitetnog softvera. Industrija softvera napreduje i posljednjih je godina fokus sve više na novim područjima kao što su umjetna inteligencija, analiza podataka (engl. big data), kriptografija i tehnologija povezanih blokova (engl. blockchain), a programsko inženjerstvo orijentirano na komponente ostaje osnovni način razvoja softvera u tim područjima. Usprkos tome, PIK donosi i ograničenje u načinu na koji je moguće graditi komponente i u načinu na koji je komponente moguće sastaviti u kompozitne komponente. Na primjer, komponente troslojne (engl. three-tier) arhitekutre za web aplikacije su uvijek građene za neki komponentni model, korištenjem nekog razvojnog okvira (engl. framework) koji određuje platfomu i tehnologiju. Komponente za sustav WordPress su iskoristive samo unutar instanci sustava WordPress, komponente za razvojni okvir Laravel samo u aplikacijama građenim pomoću razvojnog okvira Laravel. Iz perspektive razvojnih okvira CodeIgniter ili Yii, Laravel i WordPress komponente su nefunkcionalni fragmenti programskog koda. Ova ograničenja proizlaze iz činjenice da su komponente uvijek čvrsto povezane s razvojnim okvirom pomoću kojeg su nastale, a isto tako i s platformom i tehnologijom koje su korištene za razvoj razvojnog okvira. Ta veza je ostvarena kroz sučelja komponenti pomoću kojih komuniciraj s razvojnim okvirom, osnovnim i sistemskim komponentama, te na taj način dobivaju podatke i upravljačke signale koji su portebni za njihovo izvršavanje. Mnogo je sličnih i nekompatibilnih sučelja i podataka u različitim razvojnim okvirima, koji služe sličnoj namjeni, ali istovremeno čine da komponente ne mogu prelaziti iz razvojnog okvira u razvojni okvir, iz okruženja koje je definirano jednom komponentnim modelom u neko definirano drugim. U idealnom slučaju bi trebalo biti moguće ponovno koristiti softverske komponente baš kao što je to moguće u drugim inženjerskim područjima, kroz standardizaciju sučelja. LCD zaslon tako može biti iskorišten u automobilu, monitoru u uredu ili avionu. Cilj istraživanja čiji je rezultat ova disertacija je definirati način na koji je moguće ublažiti negativne utjecaje postojanja različitih komponentnih modela kroz mehanizam za sistematsko ponovno korištenje komponenti i izvan njihovog komponentnog modela i razvojnog okvira. Fokus je na troslojnim komponentama za web aplikacije koje sadrže više programskih konstrukcija ili podkomponenti na sva tri sloja. Za postizanje ciljeva istraživanja napravljen je (i) model programskog okvira kao ponovno iskoristive kompleksne komponente aplikacije weba je definiran; (ii) definirana je metoda izgradnje aplikacija Weba korištenjem heterogenih komponenti temeljena na predloženom modelu programskog okvira; i (iii) napravljen je prototip programskog okvira i izvršena evaluacija primjenjivosti komponentnog modela na primjerima popularnih aplikacija weba.