Sažetak | EK je u okviru Strategije Europa 2020 sredinom 2010. inicirala Digitalni plan za Europu kojim je definiran način provedbe širokopojasnog pristupa kao jednu od sedam ključnih inicijativa predviđenih tim strateškim programom. Temeljem istoga, Hrvatska Vlada krajem 2011. godine je usvojila „Strategiju razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2012. do 2015.“ [3] (dalje: Strategija) i Provedbeni program Strategije razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj. Treba istaknuti da je „Strategija razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2020. godine“ trenutno u izradi i treba biti uskoro dovršena i usvojena od Vlade RH. U pristupu pri realizaciji donesenih dokumenata je uvođenje jedinica lokalne i regionalne samouprave kao mogućeg aktivnog subjekta pri planiranju i izgradnji širokopojasne infrastrukture za koju su predviđeni fondovi EU iz područja infrastrukture koji u velikom postotku investicije sudjeluju u realizaciji takvih projekata. Za osiguravanje svih potrebnih pretpostavki za racionalno ulaganje, potrebno je analizirati sve potrebe korisnika, popisati i geodetski snimiti postojeću EKI, ali i drugu linijsku infrastrukturu kroz katastar vodova te njen potencijal za realizaciju širokopojasnog pristupa. U radu su s posebnom pozornosti obrađene ključne pretpostavke za daljnji razvoj i gradnju EKI te mogućnosti i pretpostavke za korištenje sredstava iz fondova EU te napravljena detaljna analiza propisa u području prostornog planiranja i gradnje te utjecaj čestih promjena propisa i dosadašnje prakse u tom području. U RH je na snazi veliki broj zakona i podzakonskih propisa koje se mora primijeniti u fazi prostornog planiranja, projektiranja, ishođenja dozvola za gradnju, građenje, nadzora gradnje, uređenja imovinskopravnih odnosa s vlasnicima nekretnina, korištenja i evidentiranja EKI ali i druge linijske infrastrukture, čije pojedine odredbe su često puta u koliziji. U svrhu temeljite, kvalitetne i sveobuhvatne obrade ove teme u radu je ukazano na, naslijeđe vezano uz status i legalizaciju postojeće EKI, preduvjete koje treba ispuniti za korištenje i gradnju nove EKI, zapreke u zakonodavnom dijelu te mogućnosti razvoja širokopojasnog pristupa različitim pristupnim tehnologijama te ulaznih parametara potrebnih za bazu podataka o postojećoj EKI i drugoj linijskoj infrastrukturi temeljem koje se donose odluke o prioritetima ulaganja u širokopojasni pristup, prikaz web pristupa podacima te mogućnosti korištenje sredstava iz fondova EU za realizaciju postavljenih ciljeva. Svakako jedan od problema je i zajedničko korištenje i održavanja EKI i drugih infrastruktura. Poseban osvrt je napravljen na Direktivu 2014/61/EU koja govori o smanjenju troškova i nužnosti smanjenja opsega dokumenata potrebnih za gradnju EKI i drugih linijskih infrastruktura u cilju povećanja investicija u EKI i druge infrastrukture, čija gradnja je javni interes. Budući da EU smatra EKI infrastrukturom bez koje nema napretka gospodarstva, države kao cjeline i lokalnih zajednica, i RH je u Zakonu o elektroničkim komunikacijama odredila da je prostorno planiranje i gradnja EKI, njezino korištenje i razvoj od nacionalnog interesa. Međutim, za brzu i jednostavnu gradnju i razvoj EKI potrebno je ostvariti infrastrukturne uvjete, a koji su predmet ovog specijalističkog rada. U okviru svojih aktivnosti, s ciljem pripreme lokalne zajednice za provođenje strateških dokumenata i rješavanja uočenih problema u provedbi, HAKOM je poduzeo i poduzima niz različitih aktivnosti radi rješavanja uočenih problema koje su u radu pojašnjene. |