Iako neizostavan dio komunikacijskih sustava, pojačalo je kritičan element koji unosi nelinearnosti u sustav u obliku neželjenih komponenti u spektru koje se ne mogu ukloniti filtriranjem jer se nalaze na frekvenciji ulaznog signala. Te komponente uzrokuju neispravnu demodulaciju i potencijalno neispravno dekodiranje signala, a rješavaju se pred-distorzijom signala. Kako se zadnjih godina digitalni dio odašiljača (ali i prijemnika) pomaknuo prema izlaznom pojačalu (ulazu u prijemnik), tako i digitalna pred-distorzija dobiva prednost pred analognom. Glavni cilj pred-distorzije je predizobličiti ulazni signal kako bi on ostao linearan prolaskom kroz nelinearno pojačalo. Za to je bilo potrebno promatrati izlazni i ulazni signal te na temelju njihove usporedbe dobiti funkcije koje su osnova modeliranja sustava za digitalnu pred-distorziju RF signala. Osnovna podjela je bezmemorijske i memorijske modele, a memorijski su opsežniji i bolji jer obuhvaćaju i utjecaj prošlih komponenata signala na trenutnu. Uz linearnost, za komunikacijske sustave najbitnija je efikasnost. Bilo je potrebno postići linearan prijenos signala uz što manju disipaciju snage. To je postignuto praćenjem ovojnice signala i njezinom upotrebom u modulatoru napajanja RF pojačala snage. Bitno je bilo vremenski uskladiti RF granu s granom u kojoj se nalazi modulator napajanja kako ne bi došlo do dodatnih nepoželjnih distorzija te je bilo bitno naći optimum između zahtjeva za linearnošću i efikasnošću. Primjenom navedenih algoritama postignuta su vrlo dobra poboljšanja oba tražena parametra.