Tema ove disertacije je istraživanje procesa recikliranja aluminijskog otpada u čvrstom agregatnom stanju. Taj pristup u ekonomskom i ekološkom smislu je povoljniji od konvencionalnog recikliranja zbog manjeg utroška energije, ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu i većeg stupnja iskorištenja materijala. U ovoj disertaciji, pisanoj prema Skandinavskom modelu, može se dobiti cjelovita slika o proizvodnji kvalitetnih uzoraka recikliranih bez pretaljivanja metala. U većem dijelu istraživanja korištena je metodologija planiranja pokusa s ciljem dobivanja matematičkih modela koji služe kao značajan, postojan i nepristran alat u opisivanju inovativnog procesa. U prvom istraživanju proučavano je recikliranje procesom istosmjernog istiskivanja u toplom stanju te je zaključeno da je temperatura istiskivanja najutjecajniji parametar na kvalitetu recikliranih uzoraka. U sljedeća dva istraživanja, u kombinaciji s istiskivanjem, korišten je proces intenzivne plastične deformacije što je dovelo do značajnog poboljšanja kvalitete recikliranih uzoraka. U četvrtom istraživanju proučavan je utjecaj toplinske obrade u kombinaciji s procesom intenzivne plastične deformacije. Time su dobiveni kvalitetni reciklirani uzorci što su pokazala ispitivanja mehaničkih i fizikalnih svojstava, kao i metalografska analiza. U finalnom istraživanju, pokazano je da su korozijska svojstva uzoraka recikliranih u čvrstom stanju bolja, dok je životni vijek pod dinamičkim opterećenjem sličan u odnosu na konvencionalno proizvedene uzorke.