Vrijeme od kraja Drugog svjetskog rata 1945. do početka 90-ih u svjetskoj povijesti nazvano je Hladnim ratom. Hladni je rat obilježila borba dviju super sila SAD-a i SSSR-a za prevlast u svijetu, rezultat tok sukoba bila je podjela svijeta na dva bloka, Zapadni i Istočni. U takvom svijetu Hladnog rata našla se i Jugoslavija, koja se u tim uvjetima ipak uspjela izboriti za povoljan međunarodni položaj. Povoljan međunarodni položaj, otkrivanje potencijala u novonastalim zemljama Trećeg svijet i ambicija Tita da izađe iz balkanskih, pa čak i europskih okvira na svjetsku scenu rezultirala je nastankom Pokreta nesvrstanih zemalja. Sama ideja o Pokretu postupno je sazrijevala, a naišla je na plodno tlo u velikom broju zemalja Afrike i Azije, tj. Trećem svijetu. Prvoj konferenciji PNZ-a u Beogradu 1961. prethodila su dva važna sastanka, jedan 1956. na Brijunima i drugi 1960. godine u New Yorku. Nakon Beogradske konferencije uslijedile su konferencije u Kairu 1964., Lusaki 1970., Alžiru 1973., Colombu 1976., Havani 1979. godine. Nadalje, nakon Titove smrti, a do raspada Jugoslavije održane su još tri konferencije i to u New Delhiju 1983., Harareu 1986. i na samom kraju 1989. u Beogradu. Od nastanka ideje nesvrstanosti do njezine realizacije, a kasnije i djelovanja u Pokretu Jugoslavija se pokazala kao jedna od ključnih zemalja.