Podjela stripova na alternativne i komercijalne pojavljuje se u zborniku „Uvod u medije“ (Dragojević, Frančeski, 2011: 173). Rad će se interpretacijski i analitički baviti stilskim značajkama pojedinih alternativnih i komercijalnih oblika stripa, preciznije rečeno, japanskih mangi i grafičkih romana. Grafički romani mogu: a) nastati prema već napisanim romanima pa je onda riječ o svojevrsnoj preregistraciji, tj. postupku „preuzimanja drugog tipa registara u jedan osnovni registar“ (Katnić- Bakaršić, 1999: 37) b) nastati prema originalnim pričama pa je onda riječ o grafičkim romanima u užem smislu c) biti stripovi u nastavcima s karakterističnom formom d) biti didaktički grafički romani Formalno su grafički romani gotovo jednaki stripu u užem smislu i prate strukturna načela koja nalaže stripovni stil, no unutar stripovnog stila postoje doticaji i s drugim stilovima. Grafički romani koriste formalna obilježja drugih stilova, baš kao što se to čini i u književnoumjetničkom stilu, ali zbog vlastite vrlo karakteristične forme nastali hibridi ne mogu se ubrojiti ni u jedan postojeći stil. U radu će biti riječi o individualnim stilskim obilježjima alternativnog stripa, no i o onim obilježjima koje alternativni strip dijeli s drugim funkcionalnim stilovima. Mange će pak biti prikazane kao azijska komercijalna inačica stripa.