Sukob u kontekstu odnosa među grupama predstavlja otvoreno izražavanje napetosti i neprijateljstva između dvije grupe. U njegovoj osnovi često su predrasude koje označavaju postojanje neprijateljstva i negativnu evaluaciju neke socijalne grupe. Predrasude često dovode do diskriminacijskog ponašanja prema pripadnicima tih grupa. Isto tako, povezane su s nekim konstruktima čije postojanje predstavlja dobru podlogu za nastajanje sukoba. Jedan od njih je ksenofobija. Ona se odnosi na strah od svega što je različito od nas, a taj strah često uzrokuje mržnju i neprijateljstvo prema njegovom izvoru. Sljedeći konstrukt koji je visoko povezan s predrasudama je etnocentrizam. Rana definicija etnocentrizma ističe da se on sastoji od uvjerenja o superiornosti vlastite grupe, visoke privrženosti i kohezije s istom te negativnih stavova i neprijateljstva prema vanjskoj grupi. On je stoga višedimenzionalni konstrukt. Prema ranim shvaćanjima, postojanje pristranosti vlastitoj grupi nužno implicira i postojanje neprijateljstva prema vanjskoj. Međutim, novija istraživanja ukazuju na to da ta povezanost ne mora nužno postojati. Ono što utječe na njihovu povezanost je socijalni kontekst. Brojne su teorije međugrupnog sukoba koje nastoje pojasniti uvjete pod kojima pristranost vlastitoj grupi dovodi do sukoba. Neke od najvažnijih su teorija realističnog sukoba i teorija socijalnog identiteta. One uglavnom naglašavaju važnu ulogu stvarnog ili percipiranog natjecanja i prijetnje. No, svaka od njih naglašava samo neke aspekte sukoba, osim općeg instrumentalnog modela grupnog sukoba koji nastoji dati njegovu cjelovitu sliku.