Tema ovog rada je „Uloga terapijskog jahanja u prevenciji poremećaja u ponašanju“. U prvom dijelu rada daje se uvid u teorijska polazišta o djeci s posebnim potrebama i djeci s poremećajima u ponašanju, o oblicima poremećaja, o ulozi obitelji i škole i o ulozi terapijskog jahanja u prevenciji poremećaja u ponašanju kod djece. Cilj istraživanja je ispitati gledišta i stavove volontera i roditelja o utjecajima terapijskog jahanja na prevenciju poremećaja u ponašanju kod djece s teškoćama u razvoju. Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom, a u istraživanju su sudjelovali volonteri udruga za terapijsko jahanje i roditelji koji dovode dijete na terapijsko jahanje. Ukupno je sudjelovalo 66 ispitanika. Od toga je 40 volontera i 26 roditelja. Rezultati istraživanja su pokazali da terapijsko jahanje utječe na prevenciju poremećaja u ponašanju i socijalizaciju djece. Također se pokazalo kako roditelji i volonteri imaju slična gledišta o ulozi terapijskog jahanja u prevenciji poremećaja u ponašanju kod djece, kao i o utjecaju terapijskog jahanja na socijalizaciju djeteta. U današnje vrijeme dosta se pažnje posvećuje djeci s poremećajima u ponašanju i njihovim potrebama, ali još uvijek postoje sredine u kojima djeca s poremećajima u ponašanju nisu prihvaćena. Težeći promicanju terapijskog jahanja kao metodi koja donosi pozitivne promjene u život djece s poremećajima u ponašanju ujedno težimo i njihovoj socijalizaciji i prihvaćanju od strane društva.