Na samom početku ovog rada prikazano je kako su stari Rimljani postanak raznih igara vezali uz religiju. Iako se i u doba Carstva ceremonijalni dio programa vezan uz religiju i mitološki postanak igara redovito održavao, religijski smisao igara za prosječnog Rimljana nije bio razumljiv. Nadalje, dan je povijesni prikaz gladijatorskih igara od njihovog osnutka, sve do njihovog gašenja u razdoblju kasnog Carstva. Gladijatorske igre su prvo organizirali pojedinci, a s vremenom su njihovu organizaciju preuzeli na sebe Senat i car. U sklopu povijesnog razvitka gladijatorskih igara daje se prikaz razvoja prostora predviđenih za njihovo održavanje, odnosno amfiteatara. Najveći od njih bio je Kolosej u Rimu, čiji je izgled detaljno opisan, kao i njegova sudbina nakon gašenja gladijatorskih igara i propasti Rimskog Carstva. Nadalje prikazan je i život gladijatora, od trenutka njihovog dolaska u gladijatorske škole, sve do njihove smrti. Slijedi prikaz jednog tipičnog dana u rimskom Koloseju, kako je to izgledalo za jednog običnog gledatelja, te koji se program odvijao na pijesku arene tijekom dana. Dio koji govori o životinjama, od njihovog prvog pojavljivanja u amfiteatrima, pa do kasnoga Carstva, govori nam da su Rimljani bili fascinirani ovakvim načinom zabave, koji je predstavljao važan dio gladijatorskih igara. Na kraju dijela o gladijatorima opisani su načini rješavanja trupla životinja i ljudi. U dijelu o naumahijama ili pomorskim bitaka opisana je ova vrsta zabave koja se odvijala u amfiteatrima, ali i van njih. Zatim se govori o razvoju cirkusa, kao i Circusa Maximusa, te kako je on izgledao. Opisane su tipične utrke kočija koje su se održavale u cirkusima, natjecatelji koji su na njima nastupali, te sponzori. Opisana je i velika podjela koja je vladala među publikom i natjecateljima, a na kraju je i objašnjeno što se dogodilo s Circusom Maximusom nakon propasti Carstva.