Ograničena vrijednost žene u renesansnom društvu ovisila je o njenoj ulozi kao supruge i majke; instrumentu kojim su se obitelji često koristile kako bi stvorile saveze i nastavile obiteljsku liniju rađanjem muških potomaka. Kao što je to slučaj u svim povijesnim razdobljima, žene su bile podređene muškarcima te su i tijekom ovoga razdoblja ženin život kontrolirali muškarac, Katolička Crkva i zakonske odredbe. Uvjeti su varirali u različitim urbanim središtima, ali su svi imali obilježje patrijarhalnog društva. Ženinom se primarnom dužnošću smatralo rađanje djece svojem mužu, a u braku ona nije imala pravo trošiti novac, niti raspolagati imovinom, čak ni onom koju su kao miraz unijele u kuću svoga muža. One koje su bile dovoljno sretne da se rode kao žene višeg položaja u društvu mogle su, ukoliko su bile dovoljno vješte, širiti svoj utjecaj unutar krugova u kojima su se kretale, iako se znalo dogoditi da takvi pokušaji neslavno završe po ženu. Iako je renesansa, kao razdoblje napretka znanosti i suvremene misli, donijela mogućnost obrazovanja i ženama, ono je ipak ostalo na osnovama dopuštajući im samo čitanje religioznih tekstova, ostavljajući u svim područjima života pečat patrijarhalnog društva, koje se ni dalje kroz povijest nije previše mijenjalo.