Naslov Motiv Odiseja i Penelope u suvremenoj europskoj drami
Naslov (engleski) The motif of Odysseus and Penelope in contemporary european drama
Autor Stephanie Jug
Mentor Vlado Obad (mentor)
Član povjerenstva Boris Senker (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Branka Brlenić-Vujić (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Filozofski fakultet Osijek
Datum i država obrane 2012-06-14, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana HUMANISTIČKE ZNANOSTI Filologija Teorija i povijest književnosti
Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC ) 821 - Svjetska književnost 821.14 - Grčka književnost 821.163.42 - Hrvatska književnost
Predmetni sustav (NSK Kontrolirani rječnik)
Homerus
Odiseja
Odisej (književni lik)
Penelopa (književni lik)
Europska drama
20. st.
Hrvatska drama
1990.-2010.
Drama
Psihoanalitički pristup
Književnost i feminizam
Sažetak Odisej i Penelopa književni su arhetipovi koje autori kroz povijest uvijek rado oživljavaju. Homer je u Odiseji postavio osnove bračnog odnosa koji se temelji na međusobnom podupiranju, razumijevanju i ljubavi, a u isto vrijeme potvrdio obitelj kao središnju jedinicu društva. Odnos Odiseja i Penelope prema tome predstavlja ideal međuljudskih odnosa, a osobito muško-ženskog. Motiv se razvija i mijenja kroz povijest, a osobito je to vidljivo u suvremenoj drami u kojoj poprima specifične moderne i postmoderne elemente. Pritom treba napomenuti da do danas ostaje karakteristična povezanost motiva uz ratno ili poslijeratno razdoblje. Ovaj rad ima za cilj proučiti suvremene europske adaptacije motiva Odiseja i Penelope u drami, promatrajući suvremene varijante kroz matricu postavljenu od najznačajnijih vrijednosti koje prenosi ep, ali i poštujući ideje i načela koja su oblikovala suvremenu misao. Prije svega se to odnosi na psihoanalitičku i feminističku teoriju. Analizirano je deset drama u vremenskom slijedu od početka 20. stoljeća do danas, čime se potvrđuje aktualnost motiva kao i činjenica da je pogodan za varijacije. Svaka od tih drama značajno je doprinijela obogaćenju europske književnosti razdoblja u kojem je nastala te ujedno dala poseban doprinos proučavanom motivu. Analize pokazuju dvojaku tendenciju. U prvom dijelu dvadesetog stoljeća, tijekom moderne, pojavljuje se niz drama koje motiv interpretiraju isključivo iz muškog stanovišta pri čemu lik Penelope pada u drugi plan ili se nadopunjuje muškim vizijama ženstvenosti. U postmoderni se fokus naglo pomiče s Odiseja na Penelopu, pri čemu i muški i ženski autori pokušavaju emancipirati junakinju, prikazujući ju u najmanju ruku po svemu ravnopravnu, ako ne i snažniju od njenog muškog partnera. U oba je slučaja jedan od ishoda osuvremenjivanja motiva činjenica da s iznimkom Straußove Ithake sve drame nailaze na društveno uvjetovane prepreke koje onemogućavaju ponavljanje starogrčkog mita. Unatoč tome, značajan broj postojećih drama, kao i načini na koje ih autori oblikuju, dokazuje da je motiv aktualan jer tematizira osnovni društveni odnos muško-žensko, neovisno o tome gleda li se na njegove polove kao psihičke ili biološke kategorije te je ujedno pogodan za prilagođavanje različitim sredinama i vremenima, kao i za preispitivanje različitih društvenih normi.
Sažetak (engleski) Authors have throughout history shown a tendency to revive the archetypal literary heroes Odysseus and Penelope. Homer constructed in his Odyssey a marital relationship which is based on mutual respect, understanding and love, while confirming family as the central social unit. The relationship between Odysseus and Penelope is therefore presented as the ideal human relationship, especially between a male and a female partner. The motif underwent major changes in different literary periods and acquired elements specific to each period, which is most visible in contemporary drama where it shows elements of Modernism and Postmodernism. None the less, the connection to war and post-war periods remains present. The aim of this work is to analyze contemporary European adaptations of the motif of Odysseus and Penelope in drama, while observing them through the matrix of most important values presented in the Odyssey and with respect to the ideas and principles that shaped the contemporary point of view. First and foremost this refers to the Psychoanalytic and Feminist theory. The analyses in question include ten different dramas, dating from the beginning of the 20th century until today, which affirms the topicality of the motif as well as its capacity for variation. Each of the included dramas enriched the European literature of the period it had emerged from and gave its special contribution to the overall motif. The analyses show a double tendency. In the first part of the 20th century, during the period of Modern literature, a span of dramas emerged that offered an interpretation from an exclusively male point of view, as a result of which Penelope became a secondary character or appeared only as a male construction of the female. The focus shifts drastically from Odysseus to Penelope in Postmodernist literature, as the authors try to emancipate their heroine showing her at least equal to, if not even more powerful than her male partner. In both cases one of the results of the motif’s adjustment to contemporary literature is that apart from Strauß’s Ithaka, all dramas fail to fulfil the mythological structure due to socially conditioned obstacles. Nevertheless, the significant number of existing dramas, as well as the manner in which they are shaped, prove that the motif is topical because it examines the elementary social relationship between a man and a woman, whether these poles are considered as psychological or biological categories. The motif proves adequate to be adapted to different settings, as well as to question diverse social norms.
Ključne riječi
Odisej
Penelopa
identitet
mit
feministička teorija
psihoanalitička teorija
suvremena europska drama
Ključne riječi (engleski)
Odysseus
Penelope
identity
myth
Feminist theory
Psychoanalytic theory
contemporary
European drama
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:142:232318
Studijski program Naziv: Književnost i kulturni identitet Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: poslijediplomski doktorski Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, polje filologija (dr. sc.)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Otvoreni pristup
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2017-04-21 08:39:16