Disertacija istražuje književne prikaze obitelji u odabranim tekstovima suvremene proze engleskog govornog područja od 1980. do 2008. s naglaskom na utjecaj koji društvene, ekonomske i ideološke promjene imaju na obitelj i njezin tradicionalni oblik. Namjera autorice je doprinijeti osuvremenjenju književnog koncepta obitelji kroz otkriće da se, usuprot dosadašnjoj definiciji koja je pod pojmom „obitelj“ podrazumijevala samo tradicionalnu nuklearnu obitelj (heteroseksualne roditelje i njihovu djecu), u suvremenoj prozi pojavljuje više vrsta obitelji. Autorica disertacije utvrdila je supostojanje pet vrsta obitelji u suvremenoj prozi engleskog govornog područja. To su: 1) tradicionalna nuklearna obitelj, 2) obitelj sa samohranim roditeljem, 3) obitelj bez djece, 4) homoseksualna obitelj (obitelj s istospolnim partnerima) i 5) metaforička obitelj. Svaka od „novih“ vrsta obitelji dovodi u pitanje pojmove na kojima se temeljila ideja tradicionalne nuklearne obitelji kao jedine „prave“ obitelji, a to su krvne veze, heteroseksualnost, patrijarhalni poredak, i nagon (obveza) razmnožavanja u svrhu opstanka vrste. Protagonisti suvremene proze ukazuju na to da stvarne – psihološke i emocionalne – obiteljske veze nastaju kada među članovima obitelji postoje osjećaji uzajamne ljubavi, trajnog povjerenja i sigurnosti, pri čemu rod, spol i krvne veze gube na značaju. Formalno uređenje obitelji samo po sebi ne jamči obiteljsku sreću protagonista, nego to čine osjećaji međusobne odanosti i prihvaćanja. Drugim riječima, suvremeni autori insistiraju na prikazima različitih obitelji ne zato što je forma bitna, nego upravo kako bi pokazali da forma ne čini obitelj, nego se obitelj ostvaruje kroz emocionalna značenja i odnos njezinih članova.