Ovaj rad nastoji tematizirati temeljne pojmove suvremene političke filozofije s ciljem kritičke ocjene današnjeg svjetskog ustroja. Liberalna demokracija današnje postmoderne u svojoj bahatosti preuzima monopol na promišljanje i potpuno isključuje politiku kao važnu kategoriju u spoznaji stvarnosti. Na djelu je svojevrsni Denkverbot – zabrana mišljenja koja dovodi do nemogućnosti bilo kakve promjene političkog poretka. Započevši s opisom stanja takvog postmodernog, globalnog svijeta i njegove de-politizanosti, rad se kritički osvrće na isti te predlaže mogućnost promjene kroz 're-afirmaciju' politike i okretanje utopiji koja preostaje jedina opcija. Kroz autore suvremene političke filozofije i teorije, poput Žižeka, Badioua, Hardta i Negrija, te konačno Derridae - nastoji se na vraćanju smisla političkog u filozofijski diskurs. Zaključivši da je jedina relevantna filozofija danas upravo prevratnička filozofija prakse – pošto je i najvažnija funkcija filozofa kao intelektualca danas upravo društveno angažirano djelovanje koje pridonosi boljitku ne samo vlastite zajednice nego i čovječanstva u cjelini – predlaže se uspostava metapolitike kao čiste djelatnosti lišene svakog politikanstva, kao revolucije humanosti i solidarnosti kroz Mnoštvo kao amblem žudnje za boljim i pravednijim svijetom. A kao alternativu postojećem svijetu ovaj rad predlaže 'osvajanje Tvrđave Amerike' i ponovno tematiziranje Marxa kroz analizu najčešće mu upućenih prigovora. Ta retematizacija je zapravo pitanje kamo komunizam, kao vječnu ideju, odvesti danas, ako kao osnovnu filozofsku zadaću pretpostavimo pronalazak novog oblika postojanja te komunističke hipoteze. Ako se i radi o sablasti, kako kaže Derrida, ona nam ipak može pomoći u vraćanju smislenosti suvremenom, visokoglobaliziranom, postmodernom svijetu – dati nam nadu u bolje i pravednije sutra.