Sažetak | U radu je riječ o motivu grijeha u religioznim poemama. Najprije je predstavljena religiozna poema, njezin smještaj unutar barokne književnosti i strujanja pod snažnim utjecajem katoličkih reformi. Promotrene su i poveznice između Tridentskog koncila, grijeha i književnosti. Ukratko su pojašnjene glavne točke tridentskog zasjedanja, stav sabora o grijehu kao i utjecaj zasjedanja na djela religiozno-duhovne tematike hrvatskih pisaca. Budući da je u središtu rada ipak motiv grijeha, pošlo se od definiranja grijeha u knjigama kao što su Rječnik hrvatskog jezika, Moralno-duhovni život (Grijeh i obraćenje), Enciklopedijski rječnik... Nakon navođenja podjele grijeha (po težini) na laki i smrtni i kratkog osvrtanja na glavne grijehe, analizirani su motivi grijeha u Gundulićevim Suzama sina razmetnog, Bunić Vučićevoj Mandalijeni pokornici, Đurđevićevim Uzdasima Mandalijene pokornice te Kanižlićevoj Svetoj Rožaliji. Pritom je vidljivo da je u Suzama glavni motiv grijeha bludnost, ali i oholost, nevjera i razmetnost. Mandalijenu pokornicu karakteriziraju motivi oholosti i neumjerenosti u ljepoti, Uzdahe Mandalijene pokornice motivi prevare, požuda, bludnost i motiv licemjernosti, a Svetu Rožaliju motivi hvalisavosti, krađa i razbojništvo, motiv proždrljivosti, bludnosti, pohlepe i lakomosti. |