| Sažetak | U doktorskom radu Jezik franjevca Emerika Pavića (Budim, 1716.-1780.) analizira se jezik dvanaest Pavićevih autorskih i prevedenih djela prikazujući neka od pitanja jezika osamnaestoga stoljeća s osvrtom na jezične odlike pisaca koji su u tome razdoblju djelovali. Jezičnom su analizom obuhvaćena Pavićeva djela: Epistole i Evangjelja (Budim, 1764. i 1808.), Flos medicinæ (Pešta, 1768.), Jezgra rimskoga pravovirnoga nauka kerstjanskoga za mladex (Budim, 1769.), Kratki nauci i tomacsenja (Budim, 1778.), Nadodanje glavni dogagjaja Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga (Pešta, 1768.), Nauk katolicsanski (Budim, 1759.), Ogledalo temelja viræ i zakona katolicsanskoga (Budim, 1759.), Prosvitljenje i ogrianje jesenog i zimnog doba (Budim, 1762.), Psaltir iliti pisme Bogu posvechene Kralja Davida (rukopis), Putovanje duhovno (Pešta, 1769.), Rucsna knjixica (Pešta, 1769.), Tri dara duhovna (Budim, 1755.). Franjevac Emerik Pavić (Budim, 1716.-1780.) značajan je predstavnik budimskoga kulturnog kruga koji je u osamnaestome stoljeću oblikovan djelovanjem franjevaca. Pavić je središnja osobnost razdoblja koje počinje 1757.; kada budimske visoke škole postaju prvo školsko središte nove provincije sv. Ivana Kapistranskoga; a završava ukidanjem rada budimskih škola 1783. godine. U jezičnoj analizi djela s osvrtom na pravopisna i grafijska pitanja, fonološkomorfonološka pitanja, morfologiju, sintaktičke konstrukcije te leksik i tvorbene modele, rad prikazuje Pavićev književnojezični izraz te upotpunjuje sliku o jeziku 18. stoljeća, a time i doprinosi cjelovitoj slici razvoja hrvatskog standardnog jezika. Pristup jezičnoj analizi zahtijeva i osvrt na nasljedovanje starih hrvatskih gramatika i rječnika koji su mogli utjecati na oblikovanje Pavićeva jezičnoga izraza: Bartol Kašić, Institutionum linguae illyricae libri duo (Rim, 1604.; Pretisak: Zagreb, 2002.); Ardelio Della Bella, Dizionario italiano, latino, illirico (Venecija, 1728.); Faust Vrančić, Dictionarium quinque nobilissimarum Europæ linguarum (Venecija, 1595.; Pretisak: Zagreb, 1971.); Bartol Kašić, Hrvatsko-talijanski rječnik (Pretisak, Zagreb, 1990.); Juraj Habdelić, Dikcionar ili reči slovenske (Graz, 1670.; Pretisak: Zagreb, 1989.); Ivan Belostenec, Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium; II. dio: Gazophylacium Illyrico-Latinum (Zagreb, 1740.); Blaž Tadijanović, Svašta po malo iliti kratko složenje i mena i riči u ilirski i njemački jezik (Magdeburg, 1761.).
Rad se referira i na karakteristike jezika franjevaca osamnaestoga stoljeća koje su zabilježene i u Pavića. Višestoljetna vezanost franjevačkih pisaca za jedinstvenu redodržavu Bosnu Srebrenu smjernica je u proučavanju jezika tih pisaca upravo zbog činjenice da su kao pripadnici različitih govornih područja nastojali stvoriti u određenoj mjeri normiran i ujednačen jezični izraz, razumljiv u svim dijelovima redodržave. |
| Sažetak (engleski) | The doctoral thesis The language of the Franciscan Emerik Pavić (Buda, 1716th-1780th) analyzes the language of twelve copyright and translation works by Pavić displaying some of the questions of the language of the eighteenth century with emphasis on linguistic features that writers of that period had. The linguistic analysis covers the following works of Pavić: Epistole i Evangjelja (Buda, 1764 and 1808); Flos medicinæ (Pest, 1768), Jezgra rimskoga pravovirnoga nauka kerstjanskoga za mladex (Buda, 1769), Kratki nauci i tomacsenja (Buda, 1778), Nadodanje glavni dogagjaja Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga (Buda, 1759), Ogledalo temelja viræ i zakona katolicsanskoga (Buda, 1759), Prosvitljenje i ogrianje jesenog i zimnog doba (Buda, 1762), Psaltir iliti pisme Bogu posvechene Kralja Davida (manuscript), Putovanje duhovno (Pest, 1769), Rucsna knjixica (Pest, 1769), Tri dara duhovna (Buda, 1755). Franciscan Emerik Pavić (Buda, 1716-1780) is an important representative of the Buda cultural circle that was formed in the eighteenth century by Franciscan doing. Pavić is the central character of the period starting in 1757; when Buda academies become the first educational center of the new province of St. John of Capistrano; and ends with the abolition of the work of Buda academies in 1783. The paper shows Pavić's literary expression and completes the picture of the language of the 18th century, and thus contributes to a complete picture of development of the Croatian language with the linguistic analysis of works in regard to spelling and orthographic issues, phonological-additionality issues, shape, syntactic structure and vocabulary and generative models. The access to linguistic analysis requires a reference to the heritage of old Croatian grammar and dictionaries that were able to influence the linguistic expression of Pavić: Bartol Kasić, Institutionum linguae illyricae libri duo (Rome, 1604; Reprint: Zagreb, 2002); Ardelio Della Bella, Dizionario italiano, latino, illirico (Venice, 1728); Faust Vrančić, Dictionarium quinque nobilissimarum Europæ linguarum (Venice, 1595; Reprint: Zagreb, 1971); Bartol Kašić, Hrvatsko-talijanski rječnik (Reprint: Zagreb, 1990); Juraj Habdelić, Dikcionar ili reči slovenske (Graz, 1670; Reprint: Zagreb, 1989); Ivan Belostenec, Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium; II. part: Gazophylacium Illyrico-Latinum (1740); Blaž Tadijanović, Svašta po malo iliti kratko složenje imena i riči u ilirski i njemački jezik (Magdeburg, 1761).
The paper gives an overview of the characteristics of the language of the Franciscans of the eighteenth century that were also recorded in Pavić's work. Centuries of attachment of Franciscan writers to the unique Province of Bosna Srebrena guidelines the study of the language of these writers because of the fact that, as members of different languages, they tried
to create a certain extent of standardized and uniform linguistic expression that could be understood in all parts of the province. |
