Razumijevanje jednog dijela budističke filozofije zahtjeva razumjevanje cjeline. Osnova budističkog nauka su Četiri Plemenite Istine: Dukkha, Samudaya, Nirodha i Magga. Jedan od temeljnih termina budističke filozofije je dukkha, riječ koja se uobičajeno prevodi kao patnja. Sve stvari su prolazne i žudnja za njima izaziva dukkhu. Riječ karma znači akcija ili radnja i u širem značenju označava voljne radnje, a njezini rezultati nazivaju se plodovima karme. Volja je jedan od pet sastojaka ili agregata bića, koji uzrokuje karmičke radnje i izjednačava se s karmom. Budizam ne priznaje postojanje jastva, atmana, i doktrina njegovog odbacivanja naziva se anatta. Ono što nastavlja egzistenciju nakon smrti tijela je žeđ za osjetilnim iskustvima, preporađanjem i nestajanjem, koja se izjednačava sa karmom. Ta žeđ uzrokuje ponovno rađanje odnosno reinkarnaciju, i jedan je od glavnih uzroka dukkhe. Jedino spasenje od dukkhe leži u nirvani, gašenju žeđi, koja dovodi do prestanka reinkarnacije. Nirvana se postiže slijedeći plemeniti osmerostruki put, čije slijeđenje razvija suosjećanje i mudrost, kako bi se čovjek mogao osloboditi žeđi za prolaznim stvarima i time osloboditi patnje.