Konzumerizam je proizvod kapitalističkog sustava koji pomoću manipulativnih medija kreira potrošačke navike. Potrošnja je još krajem 18. stoljeća postala masovna, a od 21. stoljeća prerasta u ideologiju posjedovanja proizvoda i stvari često nepotrebnih ili nefunkcionalnih, a odabir proizvoda nosi sa sobom statusnu pripadnost, ili identifikacijski značaj (prepoznavanja) konzumenta. Ovdje je enorman značaj reklamne i marketinške industrije te masovnih medija koji djeluju na principu proizvođenja želja i obećanja o stvaranju statusne pripadnosti skupini i kreiranju ukusa potrošača. Konzumerizam je u ovom radu analiziran kao sociopedagoški fenomen, koji postaje pogubna ideologija zavođenja za djecu i mlade potičući ih na pretjeranu potrošnju, akviziciju materijalnih stvari i usluga. Najnegativnije posljedice u odgoju vidljive su na toj populaciji, jer se umjesto razvoja osobnosti primat daje posjedovanju svari. Djeca postaju proizvod konzumerizma i mekdonaldizacije društva, čije su manifestacije vidljive u fast food obitelji. To je cijena fetišizacije proizvoda, medijske tiranije, hedonizma i svekolikog otuđenja kada stvari upravljaju ljudima. Problem djece i mladih kao potrošača prepoznali su teoretičari Frankfurtske kritičke škole, koji su prvi apelirali za promjenama u obrazovanju. Na temelju njihovih polazišta kasnije se razvijala ideja odgoja za kritičko mišljenje, kao otklon od diktata konzumerizma, ali i svih vrsta indoktrinacija i manipuliranja potrebama najmlađih. U radu se navode neki poticajni primjeri za pedagošku praksu - osvještavanje problema konzumerizma kod djece i mladih, ali i navodi potreba za programe provođene sustavno na nacionalnoj razini. Ovaj rad tretira konzumerizam kao iznimno važno pedagoško pitanje, ilustrirajući to pozitivnim primjerima oslobođenja od ideologije konzumerizma. Konzumerizam kao nametnuti životni stil koji uvelike utječe na današnju djece i mlade trebao bi postati predmet analiza teorije i prakse odgojno-obrazovne djelatnosti.