Tridesetogodišnji rat (1618. – 1648.) bio je jedan od najbrutalnijih sukoba u cjelokupnoj europskoj povijesti. U njemu su izravno ili neizravno sudjelovale gotovo sve ondašnje europske države. Iako se rat nije vodio na teritoriju tadašnje Hrvatske, mnogo je hrvatskih vojnika otišlo u rat zbog carskog poziva. Tridesetogodišnji rat obično se dijeli na četiri faze – češko-falačko razdoblje, dansko razdoblje, švedsko razdoblje i francusko-švedsko razdoblje. Hrvatski vojnici sudjelovali su u ratu u svim njegovim fazama i na gotovo svim bojištima. Hrvatski vojnici borili su se pod stranim zapovjednicima kao što su bili grof Isolano ili Werth te također pod zapovjedništvom hrvatskih plemića od kojih su najpoznatiji Juraj Zrinski i njegovi sinovi Nikola i Petar Zrinski. Hrvati su imali odlučujuću ulogu u nekoliko bitaka, posebice kod Nördlingena, Breitenfelda i Lützena. Njihov su doprinos cijenili vrhovni zapovjednici vojske Tilly i posebice Wallenstein, koji su nastojali unovačiti što više jedinica Hrvata u svoju vojsku. Ime Hrvat postalo je time sinonim za lako naoružana konjanika kakvih u ono doba nije bilo u Europi. Hrvati su u tom ratu ostavili trajan dojam vještih i sposobnih ratnika bez obzira jesu li to postigli hrabrim i odlučnim držanjem tijekom bitke ili nemilosrdnim pljačkaškim pohodima koje su provodili između bitaka.